Historija
Utorak, 18. Maj 2010
Najveca prevara
Mjesto zbivanja SRBSKI CIVILNI LOGOR SMRTI MANJACA
Datum zbivanja 1992
Svaki dan je isti, samo se vrijeme mijenja...tog dana definitivno smo podijeljeni po nacionalnoj pripadnosti....tog dana nasi kraiski katolici postali su HRVATI....u prevodu svi zatoceni katolici su postali HRVATI...kako je u vrhu tadasnjih vladara zivota i smrti dogovoreno da svi novopeceni HRVATI napuste SRBSKI CIVILNI LOGOR SMRTI MANJACA....napustanje navedenog logora smrti znaci u prevodu razmijenu zatocenih a koja se treba desiti u HRVATSKOJ ili tacnije u KNINU....sve se desilo iznenada, pala je naredba da izadju svi HRVATI....ama bas svi.....ostati nesmije niti jedan...dogovor je bio izmedju tadasnjih predsjednika MILOSEVICA i TUDJMANA. Dogovor je dogovor i treba da se ispuni....ljudi su izlazili iz svoih boxova,odnosno stala....moja stala je bila Br.4 a box Br.1....bili smo posljednji u nizu stala...bili smo i posljednji box iz kojeg se izlazi....kuda tacno i zasto zatoceni nisu znali a mi nismo imali vremena da im kazemo ...strah i nevjerica medju prozvanim bio je ocit....vazda se konta na smrt...samo je pitanje kakva smrt...dal brza ili spora....o tome odlucuju nasi srbski domacini....ljudi izlaze a vazda stize naredba da se pozuri i provjeri da nije neko ostao....sto bi rekli zagrebcani skuzio sam o cemu se radi....ostaju samo muslimani....pogledam niz moj box i vidim da su svi izisli ..naredbe stizu da se dobro provjeri da li su svi izisli jer bit ce belaja ako nisu...pogledam dobro i vidim da su moji svi izisli a kako se radi o boxu u kojem su smijesteni najveci tzv. extremi provjeravam jos jednom....izlazim napolje i gledam postrojene HRVATE....kada je postavito pitanje da li su svi izisli i da se krene sa kolonom, pade mi napamet jedna ideja te rekoh da sacekaju jos malo....vratio sam se u box i uputio ka jednom zatocenom civilu....
Bio sam najmladji kapetan u logoru i vjerovatno miljenik od komadanta BOSKOVICA ....jednom prilikom je rekao, dosta mi je tebe i tvoih ljudi...ako te srbi neubiju, ja cu te javno streljati ..nakon par minuta mi je namignuo i rekao da se salio....ja se nisam salio obrazlazuci moj plan....komadant BOSKOVIC postaje nervozan jer zna da moze ocekivati svasta od mene i mojih ideja...moja zamisao je bila vrlo jednostavna, ako uspije vise nego savrsena...ako neuspije onda smo u opasnosti.......mozda nam omoguce da biramo izmedju lake i spore smrti...ko da konta sada na neuspijeh, mi trebamo jedan uspijeh koji ce nas povratiti psihicki u zivot...kako navedene osobe imaju pored navedenih registarskih brojeva i ono sto ima svaki normalni covijek...ime i prezime..obracam se broju 206432...onaj do njega sa brojem 206417 je po ocu i materi njegov brat.....kako isti imaju ime i prezime, registarski broj 206417 je FORIC VAHID sin OSMANA, registarski broj 206432 je FORIC ZLATKO sin OSMANA cuj ZLAJA objasnicu ti ukratko sta se desava…napolju je opsta frka, sve se odigrava brzo i niko nejma punu kontrolu nad citavim dogadjajem ….po novim pravilima igre, logor moraju napustiti svi HRVATI a to t i je u prevodu svi katolici….kako ovi nejmaju kontrole a moraju ispostovati dogovoreno, ja licno vidim sansu za tebe da izadjes sa novopecenim hrvatima na razmjenu…njima je bitan broj i sto je vrlo vazno, tvoje ime ZLATKO…pojasnicu ti ukratko….moja mama ima dajdzu u ZAGREBU i isti je ozenjen sa hrvaticom….sto ti to govorim, njihov sin se zove ZLATKO a sto je najbitnije prezime neigra nikakvu ulogu jer i nas komadant se preziva BOSKOVIC a ime mu je MUHAMED….za tebe je bitno da kazes da si ZLATKO a tek onda prezime FORIC….vjerujem da nece primjetiti niti pitati radi prezimena jer nejmaju vremena ….ovo je tvoja sansa da budes slobodan, mozda vec danas a sutra sigurno….
Moj novopeceni hrvat ZLATKO je iznenadjen ponudom i mogucim razvojem sitovacije da bude na slobodi u kratkom vremenu, pokusava prebaciti loptu na onu goru stranu, sta ako bude otkriven…velim mu da ima mogucnost i ako hoce da je iskoristi a kada bude na slobodi onda ce opet biti ono sto jeste, musliman bosanskohercegovacki….izmedju straha i mogucnosti da bude slobodan, covjek se koleba jer konta na ono najgore, sta ako ga otkriju…kako u svakoj sitovaciji svak ima svoje misljenje, javlja se za rijec i njegov brat VAHID sa pozitivnom kritikom, da buraz iskoristi navedenu mogucnost….gledam ih obojicu, lice ko jaje jajetu…pitam VAHIDA dal bi on prihvatio navedenu mogucnost .veli ko iz topa,da bi i da nebi se dugo razmisljao…i to nebi sve sto je mislio….veli, buraz ako ti neces da ides idem ja a ti ostani sa mojim imenom, ja cu biti ti a ti budi ja…..EDO ce kroz spiskove sve regulisati.na te rijeci ustade ZLATKO i rece da prihvata ponudu i da ide….ostali zatoceni logorasi civili nisu u toku naseg razgovora…sve se odvija u neposrednoj blizini moga oca HUZEIRA koji nekomentarise nista, samo mase glavom a kad je spusti i gleda ispred sebe ja vec znam sta konta i sta misli….poznata uzrecica, OMARSKU SI PROSO A NASTAVIS LI TAKO I DALJE RADITI, MANJACU NECES SIGURNO, nas komadant BOSKOVIC je vec prokljuco a kada sam se pojavio sa novopecenim katolikom ili hrvatom ZLATKOM, pita me sta je MRKALJU zar nisi u stanju izvesti svoje ljude, svi cekamo zbog tebe….izvinjavam se.covjek je bio zaspao pa sam se sjetio u zadnjem momentu, rekoh mu na njegov komentar….kolona krenu, odose novopeceni hrvati i jedan musliman.ode i moj miljenik registrovan sa brojem 209203.pozelio sam im svima puno srece…
Da je tesko povezati dvije stvari u kratkom vremenu pokazace slijedeci dogadjaj a cemu se nisam imao razloga ni najmanje radovati...vracaju se u logore na MANJACI svi novopeceni HRVATI, odnosno bosanski katolici i novopeceni HRVAT ZLATKO FORIC, jedini musliman ....sta je bilo niko nezna niti ko sta pita....dovoljno govori izgled u ljudi koji su vraceni....po boxsovima je mrtva tisina, niko neprica....svi sute, kako oni koji dolaze sa razmjene, tako oni koji nisu isli na razmjenu....moj novopeceni HRVAT ZLATKO FORIC ulazi u box i upucuje se ka svome mjestu koje se nalazi u neposrednoj blizini moga mjesta za spavanje....obraca se mome ocu HUZEIRU...ti HUZEIRE izvini....onda se okrece prema meni i svome bratu sa rjecima...a ti EDO i ti BURAZ ja vam j…. mater i vama i vasoj ideji o razmijeni.... kako insan moze da predura svasta i sve, nisam imao sta dodati a ni sta oduzeti na rijeci od ponovo rodjenog muslimana ZLATKA FORICA....moj otac HUZEIR je sve propratio blagim osmijehom i pogledom ne na dole vec negdje u visinu krova nase stale....brat SUAD sa osmijehom se obraca bratu ....moj brate, da si proso na razmijeni sad bi slavio EDU i njegovu ideju....pa nastavlja, mozda da sam ja otiso da bi razmijena uspijela....nasmijali smo se svi osim ZLATKA kojem nije bilo do smijeha....lego je na svoje mjesto a mi se naculili da cujemo sta je bilo....veli da razmijena nije uspijela jer srbi nisu poveli iz Banjaluke iz istraznog zatvora, nekog kapetana za koga su Hrvati davali 300 srba....kako se oteglo sa razmjenom nas su zatvorili u KNINU....mucili su nas i patili....morao sam kao i drugi da lizem so iz svinjskog korita...kao svinja....vode nam nisu dali....samo da su poveli tog kapetana razmijena bi uspijela ...kako nisu poveli,hrvati su odbili razmijenu....uzas koji se nemoze opisati, zavrsi nas ZLATKO svoj izlet u prazno....meni je bilo tesko i bio sam razocaran....moje raspolozenje se promijeni kada sam cuo glas mog miljenika, registarski broj 209203 ...usao je posljednji u nas box i za razliku od svih ostalih bio je veseo i raspolozen....moj miljenik se zove MATIC JOSIP sin ANTE ....tezina sa odijecom i obucom....vjerovatno cu pretjerati ako kazem 30 kg....visina oko 150 cm....veli sa osmijehom, eto mi se vratili...kakva razlika izmedju njega i svih drugih povratnika ...osmijeh ne silazi sa lica i zadovoljstvo....kontam da nesto nestima, nesto je bilo.....samo sta...velim mu da izadjemo ispred stale....vadim cigaru a vadi i on kutiju cigara...veli, zapalicemo od njega.....pocinje sa pricom…znas sta je bilo, neces vjerovati ali je tako bilo...kada su nas tjerali da lizemo so iz korita, dosao red na mene...jedan koji je izabrao mene, veci je od tebe za glavu....kontam nejma mi spasa, gotov sam....zaletim se iz sve snage, skocim da bih ga mogao dohvatiti ...razvalim ga sakom u glavu i nokautiram...tolki covjek a lezi, nemrda...oni koji su bili sa njim polivaju ga vodom i on dolazi sebi...mene nedira niko ...neudaram ni ja nikoga vise, cekam...svi se smiju i pitaju me da li znam koga sam nokautirao....ja od straha nekazem nista, samo masem glavom...rekose da sam nokautirao covijeka koji ima titulu VOJVODA...kontam sad si najebo JOSIPE...svi se smiju a VOJVODA dosao sebi pa me gleda....meni se noge oduzele al jos stojim...kazu mi da mi se nece nista desiti jer to sto sam uradio nije uradio niko, pa jos VOJVODU da nokautiram u KNINU, srcu KNINSKE KRAJINE....dali su mi da jedem i pijem vode koliko zelim ...niko me nije dirno, cak ni VOJVODA nije bio prgav prema meni....samo mi je reko da neudaram nikoga vise i da ce biti sve u redu...to ti je bilo tako, zavrsi pricu JOSIP MATIC....isti pricu potvrdise svjedoci tog dogadjaja....pozitivna stvar koja se brzo prosirila SRBSKIM CIVILNIM LOGOROM SMRTI MANJACA ...sudbina i putevi su nam se ukrstali vise puta...moj miljenik JOSIP MATIC sin ANTE, registarskog broja 209203 prebacen je kao logoras sa MANJACE u BATKOVICE ...zasto bas on, bio je manji od sve maloljetne djece kroz sve logore sto sam prosao, neznam....trago sam za njim i njegovom sudbinom da bih jednoga dana dobio pravu informaciju od HALUPE ZDENKA...tvoj miljenik, tvoj pjevac je pogino dan prije raspustanja logora u BATKOVICIMA i to zajedno sa tvojim radnim kolegom SINANAGIC EMIROM....isli su na kopanje rovova....pala je granata i pogodila kamion kojim su se vozili logorasi za kopanje srbskih rovova ...postoje dvije pjesme koje je moj JOSIIP pjevao...necu Vam napisati koje jer te pjesme nosim u srcu i slusam ih kad sam sam, kad nejma nikoga ....bio je zrtva za nista, bio je mali covijek sa velikim srcem....spostovanjem mome jaranu MATIC ANTE JOSIPU....
Edin Mrkalj (zasticena autorska prava)
Petak, 7. Maj 2010
Sa poštovanjem onima kojih nema Dio IX
STEPENICE
Mjesto zbivanja,SRBSKI CIVILNI LOGOR SMRTI OMARSKA
Desilo se u periodu od kraja maja do pocetka augusta 1992.godine
Ucesnici zbivanja:srbi zlocinci i zrtve,civili muslimani i katolici
Stepenice koje vode na prvi sprat imaju 18 stepenica, ide se uz prve stepenice a onda dolaze one koje zavijaju poludesno i uz ostatak stepenica dolazite na vrh stepenica......od vrha stepenica pa ulijevo gdje se vec nalazite u hodniku na prvom spratu takozvaneremontne zgrade....imate u hodniku vise vrata a iza istih se kriju razlicite velicine, sobe....te iste sobe su imale svoju namjenu u periodu kada je zivot bio zivot....kada je rudnik bio rudnik ...kada su ljudi bili ljudi....promijenila se situacija pa promijenio se i prostor navedenih soba....rudnik se pretvorio u SRBSKI CIVILNI LOGOR SMRTI….prostorije iza zatvorenih vrata sluzice srbima da zatvaraju u iste civile i da ih tamo muce i ubijaju…stepenice ko stepenice nemaju nikakvu bitnu ulogu osim jedne zajednicke osobine i za ubijene civile i za srbe ubice a u prevodu iste stepenice koriste i ubice i ubijeni…postoje razlicite brzine koristenja stepenica,mozete da idete polako, mozete da idete malo brze a na kraju imate varijantu da letite….najgora varijanta koristenja stepenica je ta kada vas nose u deki, ubijenog….onda stepenice koriste oni koji vas nose….oni koji vas nose koriste iste stepenice poslijednji put,kako mrtva usta negovore svjedoci bivaju ubijeni sa donesenom zrtvom….norma se mora ispuniti na ovaj ili onaj nacin….stepenice ko stepenice nejmaju nikakav znacaj ali ipak dobiju na znacaju kada promijene prirodnu boju farbe….natopite sa krvlju ubijenih,ranjenih.onih koji krvare zbog posjekotina nanesenih dok se u grupi od 30 zatocenih vodi trcecim korakom tamo ili ovamo,nije bitno kuda,samo je bitno da se nanose povrede ove ili one vrste….krv na stepenicama…..krvave stepenice…..stepenice se moraju ocistiti od nesrbske krvi koja smrdi……stepenice tako dodju svakodnevno do izrazaja na ovaj ili onaj nacin….stepenice mogu biti dnevne i nocne,ovisno kada ih koristite,dnevne su ako ih koristite od sabaha do aksama a nocne su kada ih koristite u vremenskom periodu od aksama do sabaha…..zajednicka osobina dnevnih i nocnih stepenica ogleda se u tome da ih mozemo zvati jednim zajednickim imenom,stepenice….takvo zvanje stepenica je u normalnim uslovima zivota,stepenice….insan neposvijecuje u normalnim uslovima uopste paznju i pozornost prema stepenicama….u nenormalnim uslovima kada koristite nocne i dnevne stepenice one imaju pored dva navedena zvanja jedno zajednicko zvanje a to je stepenice smrti….stepenice nisu krive sto dobise novo ime….stepenice smrti….stepenice nemozemo zvati,stepenice zivota jer u datom vremenu insan nejma vremena da misli o zivotu….insan misli samo o smrti i konta da ista ta smrt nebude teska i duga vec brza i lagahna….u strahu trceci dal gore ili dole stepenicama smrti insan neprimjecuje mnoge stvari ne sto nece vec sto nejma vremena….desava se da insane primjeti poslije da mu je donji dio odijece,ovisno sta nosi umokrit….ne od krvi vec od mokrace…vodu nespominjem jer vode na stepenicama smrti nejma….strah i smrt caruju na stepenicama smrti….to mi neprimjecujemo,nevidimo a osjecaji su se izgubili….trcimo stepenicama smrti dal gore ili dole bjezeci od necega sto vidis a nisi u stanju i mogucnosti nista da promijenis….vidis hrabre srbe,gospodare zivota i smrti….mi insani postajemo ovce koje vode po torovima samo za razliku od pravih ovci mi idemo u torove stepenicama smrti….nasi dzelati srbi biraju koju ovcu treba zaklati a koju treba pripremati za klanje…ako ste odabrani za pripremanje pred klanje onda vas ubijaju polako i dugo prvo psihicki a onda na kraju fizicki….kada aksamska tama zamijeni dnevnu svijetlost a mi uvedeni stepenicma smrti na prvi sprat u torove pocinje igra takozvanog ruleta smrti….ovce sute i osluskuju jer znaju da ce kao i svaku noc neko biti izveden i odveden stepenicama smrti na put bez povratka….pitanje je samo na koga je red tu noc….dal na nas tor,,,dal na mene…dal na onoga do mene….strah caruje a cekanje je najgore….dok svi sutimo kao zaliveni,cuju se koraci koji dolaze stepenicama smrti…potom se jace cuju isti ti koraci u hodniku a to znaci srbi dzelati biraju tog momenta koji ce tor otvoriti….cini mi se da cujem kako kuca vlastito srce….sve ide polagahno a sto povecava strah i napetost medju nama u svim tim nasim torovima….onda se cuje, nakon toliko vremena neizvjesnoti, skripa vrata koja se takodje otvaraju polako da lakse nemoze….u prvom momentu kod otvaranja vrata neznamo koja su se otvorila, pa cak ni ona na vlastitom toru….strah caruje a stepenice smrti cekaju na zrtvu koja ce tu noc kao i svaku noc biti izvedena za srbski dernek smrti…,nocna tama krije pa neznamo koja se vrata i na kojem toru otvaraju…jedna su se otvorila ali koja….dal nasa il ona do nas,dal ona na kraju hodnika….sitovacija postaje napeta a vrijeme stane kao i srbi dzelati koji uzivaju u datoj igri smrti, srbskom ruletu izabiranja zrtve,civila….vrhunac srbskog ruleta smrti je onog trenutka kada nocnom tamom,srbski dzelat upali lampu a njena svijetlost krene u potragu za zrtvom…mi svi zamremo u nadi da nismo bas taj broj na srbskom ruletu smrti koji ce biti izvucen…svi se redom pravimo da spavamo a svijetlost rucne bateriske lampe sara nasom prostorijom…imali ista brze od svijetlosti….ima ,brzina kucanja moga srca…..niko se neraduje svijetlosti bateriske rucne lampe….ako se ista zaustavi na necijem tijelu,znaci to da je smrt dosla po svoje….da su tu noc kandze smrti spremne na orgije teske i duge smrti….izabrana civilna zrtva nejma nikakve sanse niti bilo kakvu mogucnost da nadolazece promijeni ili izmijeni jedne noci kad je stepenicama smrti dosla u prostoriju u kojoj sam se nalazio i izabrala zrtvu…..javio se u u mrkloj tami nase sobe jedan meni nepoznat glas sa molbom da on zamijeni izabranu zrtvu…..bila je tama,bila je tisina,stalo je sve,osijetim i cujem kako, kako mi lupa srce……srbski dzelati ispunise zelju i napravise zamijenu ali rekose da se vracaju ponovo po istoga,radi koga su dosli….stepenicama smrti odvedose srbi zrtvu a vratise se ponovo po istoga onoga kojeg su bili izabrali pa ostavili radi dobrovoljca oca koji je zamijenio sina….nakon orgijanja I ubistva oca vratise se stepenicama smrti i odvedose sina od ubijenog dobrovoljca i to sa rijecima,dodji da ti pokazemo sta smo ti uradili od babe….naravno da neizostaje osmijeh koji je sastavni dio srbskog folklora smrti u civilnom logoru smrti……stepenice smrti….danas te iste stepenice smrti koriste samo srbi ubice jer zrtve su pobijene,poklane i spaljene…..oni koji su prezivjeli danas zive razasuti po citavom dunajluku….stepenice smrti su ostale i danas ih koriste srbi ubice i srbi zlocinci….dobili su ih za nagradu jer su uspijesno izvrsili genocid nad nesrbskim stanovnistvom na podrucju opcine Prijedor i sire…..
.....spostovanjem civilnim zrtvama, srbskog genocida na opcine PRIJEDOR....
.....nezaboravimo nikada 27 ubijene maloljetne dijece....
.....nezaboravimo nikada preko 1300 ubijenih,zakopanih a potom izvadjeni i spaljenih prijedorskih civila muslimana i katolika a sve u namjeri da se zatru tragovi srbskog genocida na opcini PRIJEDOR...
Edin Mrkalj (zasticena autorska prava)
Nedelja, 14. Mart 2010
Sa poštovanjem onima kojih nema Dio VIII
Covjek bez imena
Mjesto radnje: SRBSKI CIVINI LOGOR SMRTI OMARSKA
Vrijeme radnje: 1992 godina
Vec drugi dan pokusavam da otvorim katancem zakljucanu bravu na metalnom ormaricu koji je posijedovao svaki zaposleni radnik u rudniku Omarska...zamisao mi je da pronadjem nesto sto ce mi pomoci jer i onako nemam nista...radnja se odigrava u prostorijama rudnickim a koje su sluzile za remont kamiona, dempera...do mene sjedi nastavnik iz TRNOPOLJA, katolik ...probavam al neide tako lako....kada je nastavnik otisao sa svoga mjesta, kuda i iz kojih razloga ja neznam niti me interesovalo....konzentrisao sam se na katanac i ono sto je u metalnom ormaricu.....iznenada na mijesto gdje je sjedio nastavnik dosao je i sjeo meni nepoznati lik....isti je poceo sa pricom...nisam ga pazljivo slusao niti me interesovao....meni je bilo bitno da otkljucam katanac...treba da napomenem da citavo vrijeme u rudniku radi jedan radnik i to svakim danom osim vikenda...kada je nepoznati poceo sa pricom koja mi posta interesantna, puno detalja i cinjenica a za takvu pricu postajes mrtav sigurno, samo je pitanje kakva smrt, brza ili ona druga varijanta gdje se srbski junaci izivljavaju odnosno spora i teska smrt....obratim mu paznju svojim pogledom i vidim da je mlad i neiskusan....duza kosa sto bi se reklo kratka pamet....obucen je u plavi kombinezon takozvani cijlokup...na nogama ima cizme ...sve nekako neobicno ....nastavljam dalje borbu sa katancem i onako mu usput kazem nesto od cega mu se sledila krv a izgled promijenio tako da sam vidio ogromnu dozu straha nakon mojih rijeci, zasto to meni pricate, otkud znate da ja neradim za srbe....covjek je zanijemio od straha.....poceo je mucavim glasom ga govori....EDO milicajac, dobar covjek....zanijemi covjek.ostala mu usta otvorena ...velim mu da nejma vise dobrih ljudi i da je nepripadam dobrim vec da sam tu kao i svi ostali civili,pred smrt i oko smrti jer rulet smrti kruzi i ni jedne sekunde nisi siguran da neces biti sljedeca zrtva ....pitam ga ko zna to sto mi je poceo pricati a usput mu kazem da sam ja to sto je on rekao vec zaboravio i da me neinteresuje ta prica koju nemogu niti potvrditi niti demantovati....uspio je da progovori i upita a sto se interesujem ko jos zna tu pricu....pokusavam i dalje da dobijem borbu sa katancem i usput mu kazem da bi bilo dobro kada bi oni koji nesto od toga znaju mogli isto da zaborave kao sto sam i ja vec zaboravio sta mi je ispricao...i jos nesto velim mu, promijeni ime i prezime, uzmi necije ime i prezime za koga sigurno znas da je van prijedorske teritorije....pokusavam da dobijem bitku sa katancem a meni nepoznati rece da tu pricu znaju dva covjeka i da su sa njim u istoj prostoriji…..ako hoces da prezivis rekoh mu, promijeni ime i neka oni koji znaju za tu tvoju pricu zaborave ama bas sve….veli mi da sam upravu i da nije razmisljao tako kao ja, jer je neiskusan….otisao je od mene uz rijeci zahvalnosti…nastavnik se vratio na svoje mjesto a ja sam nastavio sa radom oko katanca….sljedeci dan sam uspio da dobijem rat sa katancem….otvorio sam ormaric u kojem sam pronasao radnu jaknu i hlace...isto sam podijelio sa nastavnikom, njemu hlace a meni jakna….slijedeci dan sam bio na takozvanoj pisti..sunce je przilo a mi smo se pekli….zaspao sam od gladi i umora….moj dobri HUZEIR MULALIC me probudio iz sna sa rijecima, mali vec te traze treci put…brate rodjeni neznam sta da ti kazem…tog momenta bio sam prozvan cetvrti put…EDIN MRKALJ, prozivao je srbski vojnik obucen u uniformu
sivomaslinastu….ustao sam i krenuo ka istom...kada sam dosao do istog,udario me kundakom poluatomatske puske u predijelu stomaka…pao sam….udarac je bio iznenadan, nisam ocekivao tako nesto a nisam imao ni vremena da razmislim o datoj sitovaciji....osijetio sam strasnu bol od udarca...iscrpljenost, glad, zedj, strah i sve ostalo skupilo se u meni samom pa da neznam ni sam kako mi je i sta mi je....bitno je da sam u nepredvidjenoj sitovaciji a zbog cega saznacu odmah....hrabri srbski vojnik mi rece da ponesem jaknu koju sam ukrao....ucinio sam kako je naredjeno....krenuli smo ka mjestu gdje sam izvrsio zlocin....tog dana kada sam bio na pisti vidio sam meni nepoznatog, odnosno covjeka bez imena a kojem sam dao savijet da promijeni ime i prezime, kako ga vod na ispitivanje ...vrati se sa ispita dobro izudaran sa vidljivim povredama po tijelu....odveli su ga u BELU KUCU....mene hrabri srbski vojnik, koji me udario, vodi u pratnji dvoice srbskih junaka na mjesto zlocina gdje sam ukrao jaknu....nezgodna sitovacija i nejde mi nista u prilog....sve do momenta dok nismo stigli na mjesto zlocina....vidio sam tipa kojem pripada jakna....koliki mogu biti baksuz....lakse je dobiti sesticu na lotu nego od tolikog broja ormarica i tolikog broja nekada zaposlenih radnika u rudnika potrefiti ormaric jednog jedinog radnika koji radi u rudniku ...mogao sam obiti katanac na bilo kojem drugom ormaricu a eto posrecilo mi se da sam potrefio bas njegov, u svoj nesreci imao sam i srece....od tolikog broja zaposlenih ja sam poznavao samo tog radnika....KOBAS VLADO ...preuzeo sam inicijativu i poceo da govorim istom kako nisam ukrao jaknu vec da sam istu dobio od meni nepoznate osobe a u sustini radi se o osobi koja je iz CRNE DOLINE...dan prije odvezeni su ljudi iz CRNE DOLINE iz SRBSKOG CIVILNOG LOGORA SMRTI OMARSKA u nepoznatom pravcu....naravno, slagao sam ....iskoristio sam tu mogucnost kako su civile dan ranije odvezli, za mene i ostale zatocene civile u nepoznatom pravcu...osteceni KOBAS je rekao da je sve u redu i da me puste...nefali mu nista...srbski junak koji me udario nije bio zadovoljan razvojem date situacije....ponovo na insistiranje ostecenog KOBASA vracen sam na pistu bez daljnjih poslijedica...takav peh nebih pozelio nikom, takvu srecu pozelio bih svakom....meni nepoznati insan, koji je odveden u BELU KUCU uspio je na ispitivanju da prodje sa tudjim imenom i svojim prezimenom....sudbina ce mu biti da bude pod laznim imenom prebacen u drugi SRBSKI CIVILNI LOGOR SMRTI MANJACA.... tamo ce biti registrovan sa laznim imenom i kod medjunarodne
organizacije koja nas je popisala i regostrovala....covijek sa laznim imenom prezivjece i taj SRBSKI LOGOR...
KARLOVAC....tu noc smo stigli oko 1 iza ponoci....stojim u redu pred restoranom u prihvatnom centru...gladni i iznemogli, umorni i neispavani, bolesni i bez snage...sve se odigralo brzo i iznenada...neko je skocio na mene i lako me oborio sa ledja na pod....zagrlio me je i poljubio....prepo sam se , priznacu...bio je to covjek bez imena.....covijek sa laznim imenom....zahvaljivo se na svemu, govoreci da je ostao ziv zahvaljujuci meni i mojoj ideji....isprico mi je da su njega tukli i mucili a pitali za njega ...upitao me jos sta da radi sada kad je pod laznim imenom prosao sve i tako registrovan....reko sam mu da sada moze da kaze svoj pravi identitet i da ima dovoljno svijedoka iz KOZARCA koji ce to isto posvjedociti...nisam gapitao za pravi identitet, niti sam ga vise ikada vidio....zapisao sam samo u svoj dnevnik,ukratko da nebi zaboravio.....COVJEK BEZ IMENA....
Edin Mrkalj (zasticena autorska prava)
Subota, 6. Mart 2010
Sa poštovanjem onima kojih nema Dio VII
Najljepsa prica
Voljelo se dvoje mladih,voljelo negdije u lijepom i zelenom KOZARCU al ih sudbina rastavi...crna kosa,osmijeh godine, skromnost vrlina,ljepuskast i ponosan,po zanimanju doktor ...zajednicke osobine izmedju njega i mene....odhranio nas kruh iz tekstilne tvornice POBIJEDA iz Prijedora....babe su nam radile u istoj 29 godina....zivotni putevi su nam se ukrstili prvi put u SRBSKOM CIVILNOM LOGORU SMRTI OMARSKA....zivot pise romane a ja pisem pricu koju nosim u srcu...u neka fina vremena nakon operacije upucen sam u banju Mljecanica koja se nalazi izmedju Prijedora i Bosanske Dubice...tamo sam imao priliku da upoznam dijevojku koja je bila i ostala za mene nesto sto se nemoze opisati....ljepota i sarm ....volja za zivotom...ista se nalazila u invalidskim kolicima....posljedice saobracajne nesrece u Kozarcu....skracivali smo slobodno vrijeme pricom....vrlo inteligentna djevojka,nacitana, hobi joj je bio citanje knjiga....u znak sijecanja na nase provedeno vrijeme poklonio sam joj jednu knjigu....sjecam se da je pisac iste knjige bio HARALD ROBINSON ...pricala mi je o zivotu ....ljubavi i tragediji sa kojom je bila pogodjena...imala je volju za zivotom jer citav zivot je bio pred njom....njena velika i jedina ljubav bio je jedan lijepi doktor iz Kozarca....djevojka cvrstog karaktera i pogleda na zivot,donijela je odluku da prekine vezu sa svojim voljenim doktorom i ako isti to nije zelio...pozeljela mu je sve najljepse u zivotu ...nisam znao da cu imati priliku da upoznam i onu drugu stranu velike ljubavi,najvece u Kozarcu kako mi potvrdise mnogi kozarcanci u prici....ona je njega i dalje voljela....on je i dalje volio nju....osijetio sam to u razgovorima .... ponekad nemorate reci sto mislite ili zelite....jednostavno to se osijeti i primijeti ...dovoljno je da nekoga pogledate i da znate sto misli....nju su zvali SEKA...on je bio MENSUR.....kada sam ga pitao za familiju odgovorio mi je da nije ozenjen....rekao mi je da je imao dijevojku koja je dozivjela saobracajnu nesrecu....nas potihi razgovor prekinula je naredba zalijezi i pucanje preko nasih glava na takozvanoj pisti....putevi nam se razidjose a ja nisam
imao prilike da mu kazem da poznajem njegovu najvecu ljubav....kako mi je bilo krivo sto nisam imao sansu da mu sve ispricam....doktore ubijaju u SRBSKOM CIVILNOM LOGORU SMRTI OMARSKA...kontam ako jos njega ubiju mi nejamo vise doktora ...ucitelje,nastavnike,profesore,doktore i sve druge napredne,obrazovane i skolovane ljude pobise srbi....molio sam se bogu da doktor prezivi pa da mu ispricam sto znam ...nevidjam vise doktora....dijele nas ....prozivaju...nejma mog doktora...zivot tece dalje...ubijanja se nastavljaju....preskocicu puno toga ali pricu moram prebaciti u neki drugi SRBSKI CIVILNI LOGOR SMRTI koji se zove MANJACA.....u isti sam usao poslijednji....KEMALA MESICA i mene hrabri srbski vojnik je bicovo....kada sam usao u stalu broj 4,box broj 1 pao sam jer nisam imao vise snage....bio sam prozvan nakon kraceg vremena i morao sam ustati....podigla su me dvoica ....trazio me nadzornik logora...postavit sam za kapetana boxa br.1 stala broj 4....noge su mi klecale,pado sam polako i u tom momentu vidio doktora MENSURA....neznam odakle mi snaga ali sam se tako brzo vratio na noge i gledao u mog doktora....bio sam sve zaboravio,sve patnje i svu bol....cvrstim korakom sam krenuo ka nadzorniku logora i njegovoj pratnji... tog dana ja sam od milicionera tenicara za bezbijednost postao kapetan a nas doktor postao je doktor...nasi putevi su se ukrstili po drugi put....ovog puta u SRBSKOM CIVILNOM LOGORU SMRTI MANJACA....dobijanjem novih zaduzenja dobili smo i malo vecu slobodu kretanja a sto znaci da cemo moci da vise razgovaramo i da ce mi se ispuniti zelja da mu ispricam ono sto znam...kada sam naumio da mu ispricam nisam dobio sansu jer sam taj dan uhvacen zbog kupovine cigara...doktor nije imao sa kupovinom cigara nista ali je bio optuzen zajedno sa GEZOM,ARNAUTOVIC JASMIN da su svercovali cigare...o tome u nekoj drugoj prici ...treci put mi se posrecilo da smo imali vremena i danas nije niko ometao....pricali smo a on je bacao pogled u daljinu...vidim da ga puno toga muci kao i sve nas ali kada je ljubav u pitanju onda se insan ponasa puno drugacije...ja sam po drugi put saslusao istu pricu ali pricu sa istim tekstom od dvije osobe koje je rastavila sudbina...kad insan osjeti da je dosta price o napisanom ne sto nebih zelio pricati vec sto moj sagovornik odluta u pogledu i mislima tamo negdje daleko....doktor i ja provodicemo dnevno dosta vremena ne zato sto smo zeljeli vec zato sto nas je sticaj okolnosti spojio a vezano za poslove koje obavljamo,,,on je pomagao bolesne,povrijedjene jednom rjecju on je bio doktor za sve....imao je dobre nerve,strpljenje i nadu da ce biti bolje...u razgovoru sa pacijentima kod njega bi se vazda pojavljivao osmijeh i neograniceni optimizam...dok sam ja izmisljao kako da razbijem tesko psihicko stanje sviju nas,organizujuci razlicite igre kao sto su loto,tombola,bacanje kamena...doktor je imao pune ruke posla sa pacijentima koristili bi priliku da ispusimo zajedno jednu cigaru kada bi on nasao vremena....stanje zatocenih civila se iz dana u dan pogorsavalo ...kao i u svakom filmu, nejma filma bez zena,pojavice se u nasoj sudbini, jedna zena koja ce promijeniti tok dogadjaja u SRBSKOM CIVILNOM LOGORU SMRTI MANJACA.....
Vele da su dosli da nas registruju i da ce se promijeniti stanje u kojem smo se nalazili,popisace nas sto bi se reklo svaki zatoceni civil bit ce registrovan i dobice karticu sa registarskim brojem...vele da ce nam obezbijediti odijecu i obucu te da cemo dobiti deke a sto je za nas bilo najbitnije dobicemo hranu dva puta na dan....dobicemo i lijekove....vijest ljepsa od ljepse ...pojavljuje se tracak nade da ce neko da prezivi ....kako u najljepsoj prici nejma mijesta za ubijanja,maltretitanja i drugo a vi koji citate znate vec na koga i sta mislim....kako sam ja u prilici i mogucnosti zbog posla koji obavljam da saznam friske vijesti medju prvima....stize haber da je dosla jedna doktorica iz Svicarske te da ce se ista starati oko nas zatocenih te dace provesti vise vremena sa nama,koliko nezna niko a i nepita niko....kako navedena nezna bosanski jezik sa istom doci ce svakodnevno i prevodioc....kako se radilo o osobi koja je vezana poslom za medicinu,moje kompetencije i znanje su vrlo male...ali postoji jedan doktor koji je joz ziv a to znaci da ce doktor MENSUR imati sto bi se reklo pune ruke posla....neznam tacno gdje je doktor upozno gospodjicu iz Svicarske ali znam da sam prvi put vidio doktora ne sa jednom vec sa dvije dame. samo nisam znao ko je koja,odnosno sta je koja po zanimanju....jedna je doktor a druga je prevodioc....kako su redom obilazili stale i u istima pacijente,dosao je red i na moj box br.1,stala broj 4....doktorica je imala ime a ono je bilo ARIANA a prevodioc se zvala DARA.....kod upoznavanja sa istima saznao sam ko je koja....doktor MENSUR je svoj posao obavljao vise nego profesionalno...nikada nije nedostajao osmijeh i ljubaznost....sto bi se reklo da je zensko mozda bi se i ja u njega zaljubio....kako je dosla svicarkinja za mene i njega bilo je vazda malo vremena ili bolje receno on je bio preopterecen sa svim tim medikamentima,statistikama i meni nepoznatim stvarima iz medicine ....izmedju nase stale i kuhinje bilo je nase mjesto gdje smo mogli na miru i bez smetnje zapaliti jednu cigaru i pricati ...kad ja nabacim onako sa strane i spomenem rukometasicu SEKU moj ti se doktor zamisli i promijeni.....kako bi se reklo haman da nekaze nista a ja osjetim i znam sve a u stvari neznam nista....jednog dana veli mi da je svicarkinja rekla da moze da mu donese sta god pozeli....ma dje me nadje,ko kec na desetku....velim da imam dobru ideju,ona donese steku cigara mi njoj pare i eto biznisa....MENSUR ko MENSUR,ko o cemu on o postenju....veli nije fino da trazi toliko,moramo biti kulturni i fini te predlozi dvije kutije....velim mu ako je ona prava i hoce pomoci nek dones jednu kutiju Mallbora i jedan Winston...kako me pogledo i upito a dje nadje bas te marke....ne samo to, rekoh ako je prava donijece to nama sutra...kako dogovoreno tako i ucinjeno...on prenio a nje eto sutra i to ranije nego sto je normalno....kontam nesto nije dobro,nesto nestima i nama se sijetim rijeci moga oca HUZEIRA koji mi je x puta reko,OMARSKU si proso a ako nastavis tako raditi MANJACU neces sigurno....
Prozvase doktora i on ode ka kapiji a ja osto da gledam i kontam sta sam sad napravio....mozda je ovo a mozda je ono,sve nagadjam a rjesenja nejma....nejma ni doktora a vrijeme prolazi....bacam pogled u pravcu kapije al sve nevrijedi nista, kad njega nejma....proso i rucak a njega nejma....pred sami aksam vraca se doktor a meni pao kamen sa srca....pravim se da nije bilo nista te ga pitam kako mu je prosao dan...veli idemo na nase mjesto gdje nas nevidi niko...izmedju nase stale i kuhinje....sjeli smo na drva...hocu da izvadim jednu cigaru od preostale dvije a moj doktor vadi dvije kutije, orginal, neraspakovane...kako sam pozelio tako sam i dobio....
kontam i velim doktoru,pa ova moze ako hoce da donese sanduk bombi....on se smije a ja nastavljam pricati...pa dobro radi postenja i kulture moze donijeti prvo dvije bombe a onda kako stigne....smije se i dalje pa mi veli,znas sta ima novo....velim sto ja znam to je ono od juce a ono od juce je ono sto je bilo dan ranije...veli da ima jednu tajnu te da ostane medju nama....velim,nejma problema ako mi nevjeruje nemora ni pricati ja sam vec zaboravio sta je on naumio....veli dobio pismo ...kontam brzinom munje i velim ko iz topa od SEKE...obori pogled i veli,nije od SEKE nego od jedne druge....kontam koje druge kad on nikad nista nije reko o nekoj drugoj curi....reci ti meni fino da nekolimo a prije nego sto kazes de da zapalimo ko ljudi ....prvi put po citavu cigaru smo zapalili....veli pismo je prevedeno...ja pitam,sta prevedeno...jel to poceli da prevode sa bosanskog na srbski...nije veli nego sa engleskog na nas....sta bolan engleski....sjetih se u sekundi rijeci moga sahovskog ucitelja KADIC FUADA MUJE, vrlo vazno pravilo u sahu i zivotu je razmisli dobro,ispeci pa reci,razmisli dobro pa povuci pravi potez....velim,pismo je od svicarkinje a prevedeno od DARE....veli da jeste,onako tuzno...pokusavam da prebacim loptu na drugu stranu....doktor je to brzo skonto i pita me sta mislim o svemu....dobro je da imas nekog ko nam moze pomoci,odmoci nam nemoze a sta ce biti ko to zna....jedino ti ces morati pisati pismo a koliko mogu primjetiti vec imas matrijal....doktor ce pisati pisma a ja cu vazda imati neku radi doktora i njegovog postenja,malu zelju...sve je islo kao u najboljem filmu do jednog dana poslijepodne u rani aksam....tog dana radilo se o odabiru izmedju zivota i smrti....
Sve je licilo na jedan dan koji se nije trebao razlikovati od onog predhodnog kao ni od onog sto dolazi sutra....kad insan omrkne nezna dal ce mu svanuti a kad svane nezna dal ce taj dan omrknuti.......koliko daleko moze neko ici u svojim planovima i namjerama to obicno saznamo kada pocne ostvarivanje istog...nisam osjetio nikakve promjene kod doktora a vezano za pisanje pisama i neku promjenu koja bi bar malo oznacavala pocetak otvaranja ljubavi prema osobi koju simpatisete....nas doktor je bio i osto onakav kakvog sam ga upoznao....u njegovom srcu bilo je mjesta samo za jednu osobu, to je bila SEKA....sve ostale su nebitne i nejmaju u njegovom srcu mjesta....jos manje je mjesta za svicarkinju....jeste da je simpaticna ali nejma ona ni petinu SEKINE ljepote...osmijeh nije prirodan i iz duse kao kod SEKE ....nemere ona politi SEKI na ruke sto bi se i kako bi se kod nas nekada govorilo kada bi poredili dvije cure....postoji ona druga strana a to je sitovacija u kojoj se nalazimo ....pitanje zivota i smrti....ljude odvode....ljudi se nevracaju....rulet smrti kruzi nad logorom smrti...mene optimizam neizdaje da ce neko prezivjeti,samo je pitanje ko i koliko ce nas ostati zivih....svakodnevno se prave spiskovi i donose nove optuznice ....niko nije siguran a narocito oni koji imaju prilike da vide sve i poslije ti isti mogu predstavljati problem zbog svjedocenja a narocito obrazovani i skolovani kao sto je nas doktor MENSUR....dan ko dan ali ovaj posta poseban….sunce se sakrilo….i jes i nije pred aksam….vidi se jos i to dobro…ispred ulazne kapije u logor stoji parkirano auto,cudno je sto je auto parkirano jer do tada nikada nije stojalo na kapiji auto ….nedesava se nista extra,neproziva se,netraze nikoga….zatoceni civili se nalaze u boksovima svojih stala….nas nekoliko stoji vani….svak pred svojom stalom….na navedenoj kapiji stoji vise osoba…uniformisanih….komadant logora i njegovi pratioci ….kapija je otvorena….sve se vidi dobro,iznenada se pojavi doktor MENSUR na kapiji a sve izgleda kao da je u prolazu….do tog momenta ja ga nisam vidio ….izgledalo je kao da je prosao pored navedene grupe i uputio se ka svojoj stali….isao je normalnim korakom ka meni….kada se priblizio,rece mi da idem za njim na nase mjesto gdije smo se vazda sklanjali….kako mu je prosao dan ,pitam ga …..dobro samo imam jedan veliki problem i taj problem se mora rijesiti sada u ovim trenutcima…..meni nije bilo dobro a po doktorovoj faci vidim da ni njega neide dobro ….pored osmijeha kada govori…veli mora sa nekim da se razgovori i donese odluku a postoje dvije mogucnosti….kad je nastavio sa pricom ja sam umro pa ozivio……
Veli da je dobio ponudu u kojoj stoji da je on slobodan i da moze napustiti logor, papiri su sredjeni i potpisani od strane komadanta logora....auto koje stoji ispred kapije treba da ga odveze do aerodruma u Banjaluci a odatle leti avionom za Svicarsku...
Svicarkinja je sve dogovorila sa komadantom logora,trazi se da on potpise dokument da dobrovoljno napusta logor ....doktorici iz svicarske je zadnji dan....vrijeme leti a doktor nejma vremena....pitanje koje mi postavlja,sta ja mislim dovodi me da mi noge klecaju....pokusavam se diplomatski izvuci iz novopecene sitovacije.....na pitanje odgovaram pitanjem...volio bih cuti tvoje misljenje kao prvo,pa bih ti onda rekao svoje odgovaram....doktor vuce dim duhana iz cigarete i gleda me sa ocima iz kojih izlazi osmijeh....meni nije dobro u tom trenutku jer pitanje koje je postavljeno i zavrsna presuda kako ce odgovoriti doktor MENSUR su mac sa dvije ostrice....ako odgovori pozitivno,stvar je rijesena a ako odgovori negativno stvar se moze zakomplicirati....takve usluge se necine dzabe a to znaci da je komadant logora dobio nesto za uslugu,dal novac ili nesto drugo ja to neznam ali je sigurno da nije nista dzabe uradjeno ...doktor po obicaju pusi polako i uvijek je smiren za razliku od mene koji u novonastaloj sitovaciji pali drugu cigaretu....pita me da nisam nesto nervozan....ma nisam,nego nisam imao dobar dan...izvlacim se na pricu a on sve prati sa osmijehom....kakva hladnokrvnost a radi se o zivotu i smrti...cekam da mi odgovori na pitanje a on sve nekako polako a ja neznam ni sam sta bih uradio u datom trenutku....prolazi mi kroz glavu sta se sve moze odigrati u narednih pet,sest sati....doktor sjeda u auto....do aerodroma nek je dva sahata,nek leti dva sahata...pa on je na slobodi za nekih pet,sest sati....okupace se ko covjek,obuce se ko covjek,vecerace ko covjek....on je slobodan covjek,zivot je spasen,nece imati vise straha....sloboda,sloboda sta covjek moze bolje pozeljeti....sanse da prezivi postaju matematicki 100%...savrsenstvo jedne ponude,jedne sanse,jedne prilike koja se samo jednom moze ukazati i koju treba covijek iskoristit ako misli na sebe....da doktor nejma takvo misljenje sto pokazuje teorija i napisano dolazi u njegovom odgovoru na postavljeno pitanje sta on misli o svemu....
Smireno kao da se radi o nekoj nebitnoj stvari poceo je da iznosi svoje misljenje i svoju cvrstu odluku,kao da se neradi o pitanju zivota i smrti....kao da se neradi o njegovom zivotu, kakva hladnokrvnost,kakav princip,kakv kodeks casti....on jos pusi prvu cigaretu a ja palim trecu...pocinje odgovor a meni i jes i nije dobro....veli,ja ostajem i to je definitivna odluka....povlaci mali dim duhana....ovde sam ja jedin doktor i ako ja odem sta ce biti sa zatocenim, sta ce biti sa bolesnim,ko ce ljude pomoci...pomazem koliko mogu i sa onim minimumom sto dobijam a ako odem izgubice ljudi psihicku pomoc koju sam im dao...nadu da ce se sve ovo jednog dana zavrsiti...da ti kazem mi cemo se vratiti svi u svoja mjesta i zamisli jednog dana mi se vratili i ja dodjem u svoj KOZARAC a mnogi prezivjeli pa me prepoznaju u KOZARCU i kazu vidi onog doktora sto je pobijego radi trebe a nas ostavio same da se patimo...neidem ja nigdje pa neka bude sto ce biti...aksam se spusta nad logorom smrti...moj MENSUR donosi odluku da ostaje...pita mene sta mislim...pravo da kazem ja nisam bio nacisto i nikada nisam razmisljao o takvoj sitovaciji u kojoj se doktor MENSUR nasao....velim,imam tvoje misljenje i ono je pravo....bit cu iskren da sam ga slagao jer u sustini ja nisam imao nikakvo misljenje i nikakav pravi odgovor na postavljeno pitanje....izmedju zivota i smrti covijek se odlucio za onu goru varijantu...doktor ostaje a sanse da prezivi su ravne nuli....kakve poslijedice mogu izaci poslije negativnog odgovora to nezna niko....zamjeriti se komadantu logora i odbiti njegovu ponudu je ravno smrtnoj presudi...doktor MENSUR se uputio ka kapiji i tamo iznio svoj odgovor a on je bio,ostajem sa ljudima iz humanitarnih razloga....doktorica,svicarkinja ostala je jos sedam dana a doktor MENSUR je ostao pri svom odgovoru da ostaje sa zatocenim....u tih sedam dana ja nisam imao nikakvu zelju vec samo da svicarkinja ode vec jednom...zelja mi se ispunila,otisla je odakle je i dosla....nas doktor MENSUR KUSURAN prezivjece golgote civilnih logora smrti OMARSKA i MANJACA....covijek kojem sam posvetio ovu pricu i koju nosim u srcu...malo je takvih ljudi na ovome dunajluku kao sto je doktor MENSUR KUSURAN....putevi su nam se razisli po raspustanju logora smrti...nismo se vise nikada sreli niti kontaktirali....zapamtite ime ovog velikog covijeka… SEKA je prezivjela golgote i pakao koji nije mimoisao nikoga pa ni nju....zivi negdje na zapadu....sazno sam od jedne osobe da je ljepsa nego prije i da je nisam dobro opisao...nekada su momci punili sportske dvorane ne radi rukometa vec radi zelje da vide ljepotu,stas i majstorstvo SEKE u rukometnoj igri...kada prepznate u KOZARCU u carsiji doktora MENSURA KUSURANA koji dolazi svakoga ljeta,pokazite prstom i kazite glasno to je onaj doktor koji je izmedju zivota i smrti ,zatocenistva i slobode ostao sa nam rizikujuci vlastiti zivot a spasavajuci nase zivote...jedan je doktor MENSUR KUSURAN ...fala ti jarane za sve provedene trenutke i veliko pozrtvovanje ....bila mi je cast da sam imao priliku i mogucnost da upoznam dvije osobe koje srcem i dusom pripadaju jedna drugoj ali ih nesretna sudbina rastavi.....spostovanjem SEKI i MENSURU…
Edin Mrkalj (zasticena autorska prava)
Cetvrtak, 25. Februar 2010
Sa poštovanjem onima kojih nema Dio VI
VERIGA
Prodjoh,vidjoh,dozivih i upamti sve sto se zbilo....strah je umro negdije i na nekom meni nepoznatom mjestu....dal je umro u prostoriji za zadrzavanje Stanice milicije Prijedor....dal u SRBSKOM CIVILNOM LOGORU SMRTI OMARSKA....dal u SRBSKOM CIVILNOM LOGORU SMRTI MANJACA...dal tamo ili ovamo ne igra vise nikakvu ulogu....pocetak je najtezi a sve ostalo dodje samo po sebi.....insan je ko stoka...navikne se na sve....kako su muslimani bili glavno jelo kod ubijanja u SRBSKOM CIVILNOM LOGORU SMRTI OMARSKA onda su katolici bili desert .... katolika je bilo puno manje ali su pricinjavali vece zadovoljstvo kod hrabrih i odvaznih srbskih vojnika junaka kod mucenja i ubijanja....
VERIGA...VERIGA........neznam mu ime i prezime....znam da je bio katolik i da je porijeklom sa podrucja LJUBIJE...zapisao sam nadimak....VERIGA...nisam ga nikada zaboravio niti cu ga ikada moci zaboraviti...doveden je u SRBSKI CIVILNI LOGOR SMRTI pod optuzbom da je pokusao da minira branu u Ljubiji....bio je visok oko 180 cm...sportski gradjen....doveden je SRBSKI CIVILNI LOGOR SMRTI OMARSKA sa jos dva katolika....VERIGA je bio taj dan namjenjen za desert hrabrim srbima....odvojili su drugu dvoicu i ostavili na takozvanoj pisti....VERIGA je bio jak covijek,vitak i ponosan....gledao je srbskim katilima u oci…nije krio pogled, nije se dao pod noge a njih je bilo 7....sedam naoruzanih srba protiv jednog golorukog civila katolika...udarali su kako su stigli i mogli a on je podnosio udarce da se nije nista iz njegovih usta culo...ama bas nista...jedni su drzali , drugi su tukli...covijek nije pao a oni su i dalje tukli...kako nisu uspijeli ono sto su naumili uvedose ga u zgradu gdije su vrsena ispitivanja ali ne na prvi sprat vec u prizemlj...to je prostorija u prizemlju, kada ulazite u objekat navedeni ona dodje sa desne strane,odnosno lijevo od stepenica koja vode na prvi sprat....to je prostorija koju je prezivio jedan od rijetkih logorasa civila a u kojoj je mucen na sve moguce zvjerske nacine srbskog izuma,nas CRLJENKOVIC ADAM -TUJA iz RAKOVCANA....specijalitet mucenje elektro sokovima i strujom....VERIGA je uveden u tu prostoriju smrti i tamo je nastavljeno orgijanje srbskih boraca nad neduznim civilom ...trajalo je dugo, predugo...kada su ga izbacili,tacno tako izbacili ispred zgrade u koju je uveden....mislio sam da je ubijen i tako izbacen....skupio je snagu i ustao...nisam mogao da vjerujem svojim ocima....glava mu je dodirivala vrhove cipela....krenuo je i pao...ustao i opet krenuo...pao je opet i u tom momentu su ustala dva civila katolika sa kojima je doveden da mu pomognu...odmahnuo je rukom da nece njiihovu pomoc...glava je dodirivala vrhove cipela a on je poslijenjim atomima snage uspio sam da se vrati na pistu medju zatocene....bili su u neposrednoj blizini moje grupe...AGAN SIKIRIC je rekao da mu dam cigaru...nasa zadnja cigara....kada sam mu dao cigaru...lezeci je gledao u nebo ....rekao je da sam veci od onoga gore pokazujuci u pravcu neba....upitah dal od mog ili njegovog boga....od obadvoice ako ti je lakse a bog je jedan glasio je odgovor od ponositog, hrabrog i jakog covijeka po nadimku VERIGA....nisam vidio ali sam cuo da je jedne noci u kasni aksam odveden i ubijen na okrutan i svirep nacin...u znak sijecanja na moje prijatelje ubijene katolike sa podrucja grada Prijedora ja odem jednom godisnje u katolicku crkvu i pomolim se bogu na nasem a za moje prijatelje,poznanike i nepoznate upalim svijecu....
Edin Mrkalj (zasticena autorska prava;Slika Brisevo)
Utorak, 2. Februar 2010
Sa poštovanjem onima kojih nema Dio V
SIKIRIC FADIL
Na ovom dunajluku postoje dobri i losi ljudi....SIKIRIC FADIL ..covjek koji je bio dusa od covjeka...te crne 1992. godine zadesice ga sudbina da zavrsi u CIVILNOM SRBSKOM LOGORU SMRTI OMARSKA.....srbi cine genocid na MATARUGAMA....sto nisu uspjeli pobiti vode u logore koji su vec pripremili...
.....srbi ubijaju kako gdje stignu...negledaju na godine,dijecu ubijaju kao da vlastite nejmaju...dijecu vode u logore smrti i ubijaju....specijalitet srba je u OMARSKOJ BELA KUCA....hrabri srbi vode u BELU KUCU i preko noci cine zulum nad civilima....hrabri srbi dovode bracu srbe da preko noci ubijaju civile....pokazuju svoje vitestvo i junastvo...FADIL SIKIRIC je po dolasku u CIVILNI SRBSKI LOGOR OMARSKA doveden u BELU KUCU....da stvar bude jos gora u novonastaloj situaciji, FADIL SIKIRIC ima kraj sebe sina NIZAMA sto u svakom pogledu otezava situaciju....gleda hala i belaja a nemoze promjeniti nista....julske noci su tople a dan gdje zemlja gori...srbi imaju specijalitet BELE KUCE....zatvaraju u male prostorije koje neprelaze kvadraturom ni 30 m2 po 80 ljudi civila....na visokim temperaturama zatvaraju prozore i vrata tako da dolazi do vrlo teske situacije za zatocene....zraka ponestaje vrlo brzo...stvara se panika medju zatocenim....srbi uzivaju gledajuci ljude koji padaju u nesvijest.....zatoceni civili pocinju da skidaju odjecu i istu koriste za mahanje zrakom kojeg prakticno nejma...dolazi do halicunacija....ispred vrata u hodniku hrabri srbi ostavljaju kantu napunjenu vodom koja predstavlja keder za zatocene...onaj koji izadje na vrata prvo sto vidi je kanta sa vodom...uslijed psihickog stanja u kojem se nalazi, zatocenik uzima kantu sa vodom sto znaci po zakonu srba,voda je njihova a za kaznu zatoceni civil biva ubijen na licu mijesta....kakva smrt ocekuje zatocenog zavisi od raspolozenja hrabrih srba...te trece ili cetvrte noci desice se pokolj nad civilima koji su se nalazili u BELOJ KUCI....pokolj je bio isplaniran...vozilo kojim su se svakodnevno odvozili ubijeni dovezeno je u kasni aksam...normalno je bilo da se ubijeni preko noci voze tek ujutro...izvedeno je 20 civila i srbi su poceli sa izivljavanjem i ubijanjem istih...hrabri srbi su imali tu noc goste srbe koji su dosli da se pocaste sa ubijanjem civila....radilo se o srbima gostima koji su dosli na godisnji odmor iz inostranstva.....prilikom izivljavanja i ubijanja civila iz navedene grupe od 20 civila jedan od zatocenih vidjevsi kakva ga sudbina ocekuje pokusao je bjekstvo ispred BELE KUCE....nastala je panika medju hrabrim srbima...nastala je potijera za civilom....cula se pucnjava i galama... trajalo je sve to izvijesno vrijeme....hrabri srbi zatvaraju prozore i vrata u prostorijama BELE KUCE...dolazi do vrlo teske situacije u prostorijama koje su pretrpane zatocenim civilima...FADIL SIKIRIC skida sa gornjeg tijela odjecu i istom mase u nadi da ce stvoriti nesto cega nejma a nemoze ni biti,svijez zrak...ustaje i krece ka vratima koja otvara...okrece se u pravcu sina NIZAMA koji lezi ....neosvrce se na povike sina,BABO vrati se....baca jos jednom pogled u pravcu sina NIZAMA kojeg vidi zadnji put u zivotu....ide hodnikom ka izlazu gdje se nalazi kanta sa vodom i istu uzima i dodaje u prostoriju zatocenima te ide prema ulaznim vratima odnosno sada za njega izlaznim iz BELE KUCE....ono sto se culo bila je smrtna presuda za covjeka koji je pokusao da pomogne zatocenim....cula se tri puta rafalna paljba hrabrih srba koji nisu imali hrabrosti da cuju sta im je zelio reci FADIL SIKIRIC, civil koji nije dobio niti malu sansu kao ni covjek koji je ubijen na prozoru BELE KUCE sto sam vidio svojim ocima a vec opisao u mojim pricama....sansu da kaze ono sto zeli reci....zivot je surov a srbi su jos suroviji...ubijanje je naslijedje kod srba,ubijani su vazda isti....tako je nekada bilo,tako se ponovilo,tako ce nam biti opet ako se nepromijenimo...NIZAM sin FADILA SIKIRICA PREZIVJECE 13 dana i noci u BELOJ KUCI....ja sam prezivio tri noci u BELOJ KUCI a svi horor filmovi zajedno nisu ravni jednoj noci provedenoj u BELOJ KUCI....ko udje u BELU KUCU on je mrtav...vrlo mali broj zatocenih je prezivio srbski pakao u BELOJ KUCI...ja nebih tako nesto sto smo prezivjeli pozelio srbima da se desi iako ih mrzim vise nego sto volim svoju djecu.....postoje dobri i losi ljudi....dobri covjek FADIL SIKIRIC kojeg sam iz miloste u dobra stara vremena zvao tetak zavrsio je svoj posteni zivot tragicno,ubijen od losih ljudi srba.....veliki rahmet mom prijatelju,tetku FADILU SIKIRICU....njegovom sinu NIZAMU zelim reci,javno da je babo otisao kao veliki covjek....covje koji je imao hrabrosti da izadje i pokaze hrabrim srbima da ih se neboji a svojim potezom on je tu noc spasio sve one koji su prezivjeli pakao BELE KUCE.... te noci je ubijeno vise od 30....da nije ucinio taj potez niko nebi tu noc prezivio ... bio si i osto ponosan na svoga babu a kada ti ovo pisem budi jos ponosniji....
AMIR AVDIC
Moje oci nisu nikada vidjele ljepseg mladica do AVDIC AMIRA....reko mi je da je iz Rakovcana i da mu se kuca nalazi preko puta rakovacke dzamije...nisam ga poznavao ali on mi rece da zna mene....sudbina i putevi su nam se ukrstili u SRBSKOM CIVILNOM LOGORU SMRTI OMARSKA....postoje stvari koje se nemogu ispricati ili napisati bas onako kako su bile....nemogu opisati tu ljepotu koju kojom je prosto zracio...nevjerujem da bi ijedan slikar uspio takvu ljepotu prenijeti na platno...lice sa kojeg ni u jednom trenutku nije nestajao osmjeh....bio je pun zivota...nije imao strah....strah je ostao negdje daleko iza njega....AMIR AVDIC je jedan od onih koji pripadaju grupi ljudi koja je pokusala da oslobodi od srba okupirani grad PRIJEDOR....borba u kojoj je bio okrsaj covjek na covjeka,vojnik na vojnika ....srbi su izgubili sa rezultatom 16 mrtvih prema 3....AVDIC AMIR bio je ranjen u ledja....ranjenog su ga doveli u BELU KUCU...srbi su inace vrlo poznati kao humanisti i veliki junaci kada su u pitanju ranjeni, bespomocni,stari i iznemogli a recept za buducnost im je ubijanje muslimanske djece...nezaboravimo 27 djece...
...AMIR AVDIC nije bio izuzetak u torturama srba nad zarobljenicima kojih je bilo vrlo malo....vidio sam na AMIROVIM ledjima ranu...bila je povelika i tada sam cuo da se rana moze ucrvati te da je vec u tom stadiu..hirurski zahvat nad AMIROM izvrsice dr.ESO SADIKOVIC u prostoriji velike zgrade namjenjene za remont dempera a u kojoj smo se nalazili...sve sto ima dr.SADIKOVIC su dvje stvari sa kojima treba da izvrsi operaciju...cakija i upaljac....koliko je vremenski operacija trajala to vam nemogu reci jer se vrijeme prestalo racunati...mogu samo reci da AMIR AVDIC je tako uspjesno podnio sve da niko od prisutnih nije cuo ama bas nista...operacija je uspjesno izvrsena...pacijent sve dobro podnio...pitam doktora kakve su mu sanse ....veli,mlad je i ima jaku krv,prezivjece...zaista je tako bilo...AMIR se oporavljo
dobro...jedini problem koji smo imali bila je prva noc..groznica...znojenje...reko mi je da mu je hladno...pokrili smo ga sa onim sto smo imali...bio je bez carapa...skino sam svoje carape i navuko ih na njegove tople noge....noc je bila dugacka a mi smo se redali da pazimo na AMIRA...uspjeli smo nemoguce...uspio je dr.ESO SADIKOVIC....to je bilo nesto pozitivno sto nam je svima falilo....jedne noci u aksam prozvat je i odveden najljepsi mladic AMIR AVDIC...odveden je na put bez povratka...dal je ubijen zbog ljepote ili teskog muskog poraza 16 naprema 3 znaju samo srbi koji su bili i ostali veliki junaci u ubijanju zena,staraca,iznemoglih i bolesnih a poseban specijalitet srba je ubijanje djece muslimanske,27 djece...bila mi je cast sto sam upoznao AVDIC AMIRA...imao sam cast da upoznam familiju AVDIC AMIRA...istu sam posjetio i ispricao ovo sto sam napisao...
Edin Mrkalj (zasticena autorska prava)
Utorak, 26. Januar 2010
Sa poštovanjem onima kojih nema Dio IV
Cekam vec dva dobra sahata da pocnem sa pisanjem, nejmam ono sto mi fali, nejmam ono sto necu nikada vise imati, nejmam ono sto drugi imaju,osjecaj prirodni, kada se vracam u proslost postajem sasvim druga osoba ne iz razloga sto to ja hocu vec sto to dodje samo po sebi, prezivljavam sve kao da je bilo juce, koliko je tesko toliki je i ponos sto sam imao cast da upoznam poblize FERIDA SIKIRICA.
Kad kazem tesko,odnosi se na njegovu sudbinu na koju nisam imao utjecaja ali sam bio dio njegove sudbine, dio sudbine familije SIKIRIC, sjecajuci se na proslost i provedemo zajednicko vrijeme pisem Vam da Vi koji citate prenesete potomcima
a oni svojima,nikada nezaboravite ovo sto cu napisati, kada su ga doveli u CIVILNI LOGOR SMRTI OMARSKA bilo je vanredno stanje u istom, doveli su ga u pratnji sa vise vozila, mi smo morali da lezimo okrenuti glavom ka asvaltu, tolika pozornost prema zatocenom nije bila nikada, vidio sam ga ispod ruke kako sam bio u lezecem polozaju, nisam mogao vjerovati vlastitim ocima FERID SIKIRIC, radovao sam se sto je ziv, zalio sam njegovu sudbinu, ono sto je prosao, predpostavljo sam sta ga ocekuje, pakao smrti FERID SIKIRIC postaje osoba broj jedan u CIVILNOM LOGORU SMRTI OMARSKA.
Osoba na koju ce se srbi usmjeriti u svakom pogledu, za najvaznije osobe u CIVILNOM LOGORU SMRTI OMARSKA predvidjena je BELA KUCA gdje se izvode najveca mucenja i ubijanja zatocenih, specijalnost BELE KUCE je nocni rad pripadnika VRS koji vrse specijalne programe izmisljene u svrhu izivljavanja nad neduznim, po njihovom radi se o najvecim neprijateljima srpskog postenog naroda.
FERID SIKIRIC je odveden u BELU KUCU nakon dva dana vidjeli smo ga kada je isao u menzu da dobije jesti specijalni meni predjelo, glavno jelo voda i nista a na kraju desert, specijalitet srpskog uma isao je tesko, presporo za tempo trcanja koji su srbi predvidjeli, kako je bio prespor, hrabri srpski junaci su mu vazda posvecivali maksimalnu paznju, tukli su frisko operisanog covjeka kako su mogli stici, nikada ga nisu uspjeli oboriti na zemlju, on bi isao svojim tempom a srbi bi tukli, bilo nam je tesko sve to gledati, svaki dan ista prica, najteze je bilo njegovom bratu AGANU koji je to sve morao gledati, najteze je bilo sestri TIDJI koja je imala dva brata FERIDA i AGANA, ja sam se osjecao kao cetvri clan familije SIKIRIC, uspjeli smo da doturimo do FERIDA komad kruha, taj kruh smo dobijali za FERIDA od njegove sestre TIDJE, nismo imali srece svaki put da mu dostavimo dobijeni komad kruha poenta ovog komada kruha je u tome sto je sestra TIDJA davala svoj dio za brata, ona je gladovala, kasnije smo doznali za ovo napisano, kad se sjetim komada kruha i sestre TIDJE, kakva je to sestra bila, tog dana smo uspjeli da FERID dodje u nasu grupu, bili smo u velikom hangaru za dempere, nismo znali da uskoro dolazi do raspustanja CIVILNOG LOGORA SMRTI OMARSKA.
FERID SIKIRIC je nakon prebacivanja kolima hitne pomoci prebacen u bolnicu gdje je operisan, kod istog je izvadjeno pet zrna od metaka, jedno nije bilo izvadjeno, pricao nam je o velikoj humanosti srbskog osoblja u bolnici gdje su ga mucili i maltretirali svi sa kojima je stupio u kontakt, bio je prisiljen da da izjavu za televiziju, morao je da govori ono sto su mu servirali, morao je da pije vlastiti urin, najvece muke je dozivio u BELOJ KUCI, navece su ga izvodili i palili komade demperske gume tako da bi zapaljenu gumu drzali a sa iste bi masa padala po njegovom golom tjelu pokazao mi je ruke, tako nesto nisam nikada vidio a ni dozivio, osjetio sam miris specenog ljudskog tjela, rane su bile po tijelu, rekao mi je da nejma gore patnje i teze stvari od paljenja gume, udarali su ga sa svim postojecim rekvizitima koju su bili na repertoaru ali guma to je nesto najgore, odvedne je jedne noci u aksam zajedno sa bratom AGANOM,doktorom JUSUFOM PASIC i jos cetiri civila logorasa, ubijeni su po naredbi srpskog kriznog staba kojem je pripadao i danasnji gradonacelnik grada PRIJEDORA PAVIC MARKO, informacija dobijena od informanta srbina, imao sam cast da prisustvujem dzenazama i sahrani brace SIKIRIC i doktora JUSUFA PASICA.
Rutinska kontrola civilnog vozila koje se kretalo iz Prijedora u pravcu HAMBARINA, ispod KOCKE, osobe koje se nalaze u vozilu su naoruzane, pri izlasku iz vozila da bi se izvrsila kontrola vozila i putnika dolazi iz nehata do pucanja iz vozila, od putnika koji su se nalazili u vozilu prezivjece jedna osoba, osobe koje su vrsile kontrolu vozila imace jednog tesko ranjenog, sest metaka zadobiejnih u predjelu ledja, tesko ranjeni,rezervni milicioner FERID SIKIRIC, isti je dovezen u drustveni dom mjesne zajednice BISCANI.
Tog dana je odigrana posljednja fudbalska utakmica na opcine Prijedor OFK BEREK-OFK PRIJEDOR 7 : 2 igralo se na BEREKU ja sam postigao sedmi go i posljednji na navedenoj utakmici, taj pogodak ce mi spasiti zivot na jednom ispitivanju u civilnom logoru smrti OMARSKA, tog dana u aksam sam otisao motorom do drustvenog doma u BISCANIMA, primjetio sam veci broj osoba oko istog, rekose mi da imamo ranjenika u domu i da je bio incindent na HAMBARINAMA, kada sam cuo da su poslali covjeka sa autom da ide da trazi da dodju kola hitne pomoci da bi ranjenog prebacili u bolnicu shvatio sam da je nacinjena greska, u PRIJEDORU sada znaju da je ranjenik u BISCANIMA te se moze ocekivati svake sekunde granatiranje BISCANA, pozurio sam u nadi da cu stici vozaca BITU POCICA i odvratiti ga od namjere da trazi pomoc, stigao sam prekasno, most na SANI je kontrolisala vojska, niko nemoze uci niti izaci iz grada, kako su ispred mosta bila zaustavljena kola hitne pomoci koja su se uputila u BISCANE nije bilo vise nikakve sanse da se sta promjeni, iz kuce koja se nalazi preko puta betonare nazvao sam stanicu milicije, u telefonskom razgovoru sa MARKOM DJENADIJOM bilo je dogovoreno da milicija sprovede preko mosta kola hitne pomoci do betonare, kako je dogovoreno tako je i uradjeno, stigla su kola hitne pomoci do betonare u pratnji milicije, u miliciskom autu su bili DJENADIJA MARKO i KECAN RADOVAN, isti su namjeravali da idu u pratnji kola hitne pomoci, rekao sam im da nisam u toku zbivanja i da nemogu garantovati sta se sve moze desiti do BISCANA, predlozio sam da idu kola hitne pomoci i vozac istih te da cu se vratiti sa istim, prijedlog je prihvacen,vozac kola hitne pomoci je rekao da ima povjerenje u mene i da se neboji, kako je dogovoreno tako je i uradjeno, stigli smo do drustvenog doma u BISCANIMA gdje je ranjeni FERID SIKIRIC preuzet i poslan direktno u smrt, BITA POCIC i ja smo bili u pratnji kola hitne pomoci do betonare, tu noc sam shvatio da mi nejamo nikakvu organizaciju, incident ispod KOCKE na HAMBARINAMA posluzice za srbe da imaju motiv da ucjene ultimatumom predaju miliocionera ALISKOVIC AZIZA i izvrse napad na MATARUGE.
MATARUGE ce postati KRVAVO MATARUSKO BRDO srbi ce iskoristiti ranjenog FERIDA SIKIRICA za svoju vec isplaniranu genocidnu poltiku, propagandna srbska
masinerija pocinje da ostvaruje svoju zamisao.
Edin Mrkalj (zasticena autorska prava)
Srijeda, 16. December 2009
Sa poštovanjem onima kojih nema Dio III
Covjek se navikne na sve pa i na ubijanja, ubijene, zlostavljane,ranjene,pretucene,polomljene,glad i zedj, izmorene,ljudsku smradez,razne vrste bolesti a svi bez lijekova i nade u neciju pomoc. Navikne se insan ne sto hoce,nego sto mora, pukne u insanu sve pa mu odjednom postane sve svedno, kako bi rekao kozarcanac sa nadimkom BEKA da kada su uhvaceni u grupi 33 civila,tamo negdje na Kozari,dok je stigo do BELE KUCE ostalo ih od 33 samo 3 veli kroz pricu da mu je svejedno kad ce biti mrtav jer je vec 30 puta bio pred ruletom smrti, neznamo sta je gore,dan ili noc, znamo samo jedno da tzv. smjena broj 3 pod vodstvom RADIC MLADJE zvanog KRKAN, po zanimanju milicioner,prednjaci po teroru i ubistvima u odnosu na druge dvje smjene, kada su hrabri srpski junaci napravili pokolj na MATARUSKOM BRDU, ubijajuci djecu,starce i svu musku celjad nebirajuci nacin i sredstva. Kompletne bosnjacke familije su pobijene, ono sto nisu stigli 20 jula 1992 godine, pokupise civile sa vec KRVAVOG MATARUSKOG BRDA, pa nastavise tamo gdje su stali ali ovoga puta sa jos vecim apetitom, deset na jednoga, deset hrabrih i naoruzanih srbskih junaka na jednoga civila, tog dana pocinje za mene jos gore i teze vrijeme, mene nisu mnogi prepoznali, ja sam prepoznao svakoga, nikada necu zaboraviti scenu gdje covjek postaje nesto sto ga necini normalnim a sve u svrhu spasavanja vlastitog dijeteta, KADIC SAID sin HASE iz Biscana, gleda svog Majdina kojem nemoze pomoci jer istom su potrebni lijekovi veli mi da je pozno sina od svog direktora iz poste i da ide istom da se obrati za pomoc jer Majdinu nema spasa bez lijekova, gledam u covjeka koji je odlucio da da zivot da bi spasio svoga sina, sitovacija postaje vrlo napeta, pokusavam da mu objasnim nepisana pravila logora smrti, ko je koga znao,nepoznaje ga vise, prvo su ubijani oni koji su poznavali nekoga, ocinski nagon i zelja za pomoc svome sinu zanemaruje onu pogubnu stranu da se sanse povecavaju na 99% da budete ubijeni, otac i sin,Said i Majdin su prezivjeli golgote logora smrti Omarska,prezivjeli su logor Manjaca, Majdin je bio maloljetno dijete, jedan od bezbroj maloljetnika koji su prosli i prezivjeli srbske koncentracione logore smrti, nazolost, mnogi njegovi vrsnjaci su ubijeni na svirep i okrutan nacin od strane hrabrih srpskih junaka koji danas dobijaju boracke penzije za zasluge u genocidnom ratu nad nesrpskim stanovnistvom, nebojte se istine, nemojte dozvoliti da nam srpski zlocinci pisu istoriju kako im pase, nemojte zaboraviti zlocin koji pocinise, nemojte zaboraviti ono sto je bilo juce, jer ono od juce moze biti ono od sutra, kad prodjete kraj JEREZE i vidite spomen obiljezje u vidu krsta koje postavise u cast svojih junaka,neka Vas podsjeti na isti onaj mali i veliki krst napravljen od ubijenih civila a sto sam vidio svojim ocima u neposrednoj blizini srpskog civilnog logora smrti Omarska, nemojte nikada zaboraviti ubijenih 27 djece, zivjeti u strahu je gore i drzati istinu u sebi nego kazati istinu i boriti se za istinu.
Postoje stvari koje nemoze insan opisati niti ispricati, postoje stvari koje udju u insana i stoje, kad razmisljam o srpskom genocidu na opcini Prijedor moram se vratiti tamo negdje daleko a u stvari kao da je sve bilo juce, kad otvorim svesku u kojoj sam zapisivao dogadjaje,ljude,sudbine,ubistva i mucenja,klanja i silovanja i mnoge druge neljudske orgije hrabrih junaka srbskih vojnika, casnih i postenih koji danas uzivaju sve blagodeti ovog dunajluka a sve na osnovu gore navedenog.
Moja sveska je remek djelo od dvoice po struci elekrticara, RIZVANOVIC RIZO i DEDIC ENIZ, kostala me dvije cigare, korice su napravljene od kartonske kutije keksa petitbeure, listovi od vrece za brasno, postoje jos uvjek tragovi od brasna, prosivena koncem, kako i koje vrste konca neznam ali predpostavljam da je poslovna tajna majstora.
KADIC ERNES zvani EDIC sin ISMETA je prvi covjek sa KRVAVOG MATARUSKOG BRDA koji je krocio u civilni logor smrti OMARSKA, razlog hapsenja navedenog je taj sto je pokusao da posjeti svoju zenu koja se nalazila u bolnici, ocekivali su prvu prinovu, sreli smo se prvi put u logoru na tzv. Pisti, susret koji se nemoze nikada zaboraviti, nije imao straha, osmjeh mu nije nestao sa lica, vazda isti, znam da nezna sta ga ocekuje na ispitivanjima koja jos nije bio prosao, velim mu, rodjo ovi gore nemaju pojma,tebi je najbitnije kada budes ispitivan da na svako pitanje imas uvjek isti odgovor a on glasi, mozda jest a mozda i nije jer ti nemozees niti potvrditi niti demantovati ono sto te pitaju jer neznas, taktika je razradjena, ocekuje se
ispit, dosao je i taj momenat, vode ga ka upravnoj zgradi, na ulazu dobija porciju dobrodoslice, drzi se dobro, ulazi uz stepenice i ide ka prvom spratu, nevidim ga vise, vrijeme je stalo, sporo prolazi svaki sekund trajalo je dugo uzese sa piste dvojicu civila da iznesu jednog ubijenog civila, ubijeni je iz Kozarca prosaputa neko, neznam koliko dugo je trajalo EDICOVO ispitivanje, znam da sam se prvi put obradovao u srpskom civilnom logoru smrti OMARSKA kada sam ga vidio da se vraca sa ispitivanja, tukli su ga i mucili ali je uvjek bio odgovr na postavljeno pitanje, mozda jeste a mozda i nije, ispit uspjesno polozen i pored dobijenih udaraca koji su prouzrokovali vidljive povrede na tjelu, drugi ispit imacemo ponovo zajedno u nekom drugom logoru koji se zvao MANJACA. o drugom ispitu u nekoj drugoj prici.
Prvi ubijeni civil sa KRVAVOG MATARUSKOG BRDA bio je rahmetli EJUPOVIC FADIL zvani FANI iz HAMBARINA, ubijen je javno, usred bjela dana ili tacnije poslije svakodnevnog sikaniranja i udaranja kada nas vode da jedemo, sunce je bilo jako, nisu nam dozvolili da uzimamo vodu, vidio sam kada je rahmetli EJUPOVIC FADIL dovezen u logor, gdje je i zasto uhvacen necemo saznati nikada jer mrtva usta negovore, medjutim vidio sam ko je rahmetli EJUPOVIC FADILA dovezao u srpski civilni logor smrti OMARSKA bio je to BOLTA BRANE, moj bivsi radni kolega, milicioner, zapamtite ovo ime ,BOLTA BRANE ako mrtva usta negovore,onda govore ziva a BOLTA BRANE bi morao znati apsolutno sve u slucaju rahmetli EJUPOVIC FADIL tj. od hapsenja do ubistva. BRANE BOLTA se poceo kriti jer zna puno toga, medjutim nece se sakriti jer nejma mjesta, osim jednog, gdje se moze sakriti, tog suncanog dana desice se javno na tzv. pisti vise ubistava istovremeno, pala je naredba,zalijezi, ispod mojih nogu ubijen je rahmetli EJUPOVIC FADIL zvani FANI. Kako smo lezali ko sardine poredani, sa pogledom na zemlju, slijedeci red,sa moje lijeve strane nalazio se inzinjer DROBIC ILIJAZ, porijeklom opcina SANSKI MOST, postoje mjesta na kojima pozelite da nebudete nikada, postoje sitovacije u kojima nezelite sudjelovati, mi smo se nasli u pogresno vrijeme na pogresnom mjestu, hrabri i odvazni srbski junaci, naoruzani sa svim mogucim alatima za ubijanje, uvjek grupno zbog straha od nenaoruzanih i iznemoglih civila krecu na zrtve, rahmetli EJUPOVIC FADIL je prvi podlegao nanesenim povredama, rahmetli DROBIC ILIJAZ se borio sa zivotom dugo vremena, nisu nam dozvolili vise sati da se pomjerimo, neko je ispalio rafalno iz oruzja, svi smo se prikovali zu vruci asvalt koji je przio nasa tjela, oni gaze po nama i kako stignu tuku, cuje se pokoji tupi jauk od zrtve, kad razmisljam o smrti rahmetli FADILA i rahmetli ILIJAZA, stanem i osjetim neku sumornu prazninu u mome tjelu, valjda kako mi rece moj doktor psihijatar,da sve sto sam prosao dozivljavam orginalno,vjerodostojno ili sto bi se reklo,bas onako kako je bilo, od dobijenih udaraca dok su ubijali FADILA i ILIJAZA, zadnje cega se sjecam je sve sporije disanje rahmetli ILIJAZA koji je bio jako krupan i fizicki jak covjek, nas FANI nije imao sanse da prezivi, tukli su ga i kad je bio mrtav, izgubio sam svjest,kada sam dolazio sebi kraj mene su bili moji mataruzani, moj AGAN SIKIRIC i moj HUZEIR MULALIC.
Ponovo sam se rodio zahvaljujuci njima dvojici a to nije bilo ni prvi a ni posljednji put...
Edin Mrkalj (zasticena autorska prava)
Utorak, 1. December 2009
Sa poštovanjem onima kojih nema Dio II
Kad covjek zapadne u neku situaciju on pokusava naci neko rjesenje da izadje iz iste nebirajuci nacin ili sredstva. Za nas zatocene u logoru smrti Omarska nije bilo takve alternative, sta moze sve da natjera insana da spadne tako nisko pa kad mu je i zivot vlastiti u opasnosti a da se neusprotivi, sta je to tako uticalo na psihu ljudi, smrt postaje sastavni dio zivota po rodjenju a dolazi na kraju istog, ovdje su odlucivali drugi,nase komsije,nasi prijatelji,nase radne kolege,nasi poznanici,nasi vjencani kumovi,kumovi po djeci itd. Odlucivali su kad i kako treba nekoga ubiti, svremenom nasi dzelati su se priviknuli na ubijanja pa su poceli da usavrsavaju metode i sredstva izvrsenja postalo im je valjda dosadno vazda na isti nacin ubijati, zasitili se vukovi pa svoju mastu i majstorstvo poceli usavrsavati. Na prvom spratu upravne zgrade rudnika smrti Omarska, kada dodjete stepenicama,sa lijeve strane nalazio se jedan sto a na stolu rekviziti kojima su se premlacivali i ubijali zatoceni, gumene palice,metalne stange,zeljezne stange,nozevi,specijalne naprave koje su imale rucku,na istoj je feder a na vrhu federa je zeljezna kugla, pokusacu da vam opisem kako funkcionise specijalno napravljena sprava po meni nazvana feder sa zeljeznom kuglom, stavi se cijev od puske u usta zrtve, isti mora puscanu cijev stisnuti zubima, tuku zrtvu dvoica hrabrih srpskih boraca po glavi dok se cijev od puske nalazi u ustima, kako krv dolazi samo iz usta zrtve,hrabrim srpskim junacima je to premalo, u igru ulazi specijalna sprava feder sa zeljeznom kuglom, tada dolazi do vrhunca zadovoljstva hrabrih i odvaznih srpskih junaka, ulazi u igru specijalitet kuce, kod udaranja zrtve ferder kuglom dolazi do tako vidljivih povreda na glavi, kugla razvlaci feder, zrtva dobija udarac kuglom a uslijed inercije razvlacenja federa upada kosa u feder tako kada se dobije udarac u glavu pri povratku kugle od glave feder se zatvara ali nazalost za zrtvu a opce zadovoljstvo hrabrih srpskih junaka, feder cupa kosu sa tkivom, krv prsti na sve strane, zavrsni udarac je najgori, ide direktno preko glave tada zrtva pada.
Kada sam dosao svijesti bio sam u lokvi krvi, pored mene u lezecem polozaju bila je meni nepoznata zrtva, covjek je imao glavu a nije je imao, bio je tako izmaskariran ali jos u zivotu, pala je naredba koju trebam izvrsiti, udarati zrtvu koja jos zivi sakom direktno u glavu, zivot nepoznate muske osobe nasao se u mojim rukama, nisam imao vremena za razmisljanje, prije prvog zadatog udarca vidio sam bivseg kolegu RADE KNEZEVIC,osmjeh i zadovljstvo na licu, nista nije slucajno, uzivali su hrabri srpski junaci, uzivao je moj bivsi radni kolega....
Vrijeme je stalo za nas zatocene u logoru smrti OMARSKA, nasi dzelati su uspjeli u onome sto je vec davno bilo skrojeno negdje daleko a ipak tako blizu, matematickim putem,od otvaranja do zatvaranja logora smrti OMARSKA desilo se svakih 50 minuta jedno ubistvo, svakih 50 minuta ubijen je jedan civil u prosjeku svaki zaposleni u logoru smrti OMARSKA, dal bio u svojstvu osiguranja ili ispitivaca odnosno nekoj drugoj funkciji odgovoran je za smrt 25 civila. Koliko ubica seta nasom lijepom carsijom?Koliko slobode za zlocince?Ubijalo se organizovano, javno, pripado sam nazalost grupi ljudi kojima je sudjeno u logoru smrti OMARSKA., bilo je posteno sudjenje,gori je bio moj branioc nego onaj koji me optuzivao, u ime i za ime,kao i danas sve je njihovo a da ih uvjerite da je sve njihovo morate sta god govorili staviti prefix srpsko, tako da vremenom i oni sami povjeruju da je to tako i da sav dunajluk pripada njima, duga je prica oko mog sudjenja,nekom drugom prilikom, duga je prica
oko sudjenja ostalima iz moje grupe,poenta ove price je vise nego tragicna, ja sam nazalost jedini koji je prezivio sudjenja u logoru smrti OMARSKA, svi smo mi potpisali uredno otkucani tok sudjenja, covjek koji je djelio pravdu u logoru smrti OMARSKA,predsjedavajuci ima naravno ime i prezime ZIKA DRAGOSAVLJEVIC ako bi iko mogao znati zasto su iz moje grupe svi osudjeni na smrt onda bi to gospodin DRAGOSAVLJEVIC morao znati, naravno volio bih i ja znati zasto sam bio osudjen na smrt, potpisali smo papire, negdje moraju biti, gospodin DRAGOSAVLJEVIC je danas uspjesan poslovni covjek, advokat koji zastupa interese bosnjaka koima je nasilno oduzeta imovina sirom bosanske kraine.Toliko je dobar i uspjesan da ga bosnjaci jedni drugima preporucuju, bio je uspjesan i u logoru smrti OMARSKA, kada sam mu platio pice nije me prepozno, nije ni bitno, on ima vremena da se sjeti svega jer bar to nije tesko…
Edin Mrkalj (zasticena autorska prava)
Utorak, 17. Novembar 2009
Sa poštovanjem onima kojih nema Dio I
Život je prolazna stvar u kojoj srecemo dobre i lose ljude.U životu covjek ima samo neprijatelje, jedini pravi prijatelji su roditelji, nakon toliko godina sam poceo pisati o stvarima koje su vec davno zapisane, logicno je da se postavi pitanje zasto danas a ne prije, nije da nisam mogao, nije da nisam zelio,nejmam pravi odgovor kojim bi se oprao, želio sam previše, sam sam ocekujuci masu a masa to smo svi mi zajedno,da se jednostavno probudimo i kazemo pa mi smo ti koji moramo zajedno riješiti našu prošlost a život nastaviti u boljem svjetlu, izaci iz tame ponora,nestidjeti se nas samih i nase prošlosti, nemojte se zatvarati u sebe. Svake sedmice stigne haber da je neko preselio na ahiret,pa se svi cudimo,mlad covjek, dobar covjek, zasto baš on ili ona, postali smo žrtve u prošlosti, ostali smo žrtve u sadašnjosti ali imamo mogucnost da se udružimo zajedno i nedozvolimo da oni koji su pocinili genocid na nasoj lijepoj opštini Prijedor uživaju u zlocinu genocidnom, s mojim pisanjem nedonosim nam nista dobro a bit ce još vecih razocarenja, emocije ce proraditi još više a ja nezelim nikoga izostaviti. Za one koji su slabijeg psihickog stanja zamolicu da napisano necitaju jer nepišem ništa dobro, neželim nikoga povrijediti ali moram istinu napisati i objelodaniti ma koliko ona bila užasna i stravicna, jedan moj poznanik doveo je meni do tada nepoznatu osobu,urednika od jednog vodeceg europskog lista u namjeri da istom prodam moj dnevnik logorski i ono sto sam zapisao da objelodani, covjek je izvadio cek na koji sam trebao upisati sumu novca, receno mi je da mogu napisati koliko želim, pogledao sam nepoznatog gosta i otisao u spavacu sobu, vratio sam se sa mojim cekom i rekao istom da napiše sumu koliku želi a da cu ga ja potom ubiti, covjek je izgledao zbunjen i izgubljen, rekao mi je da nemoze napisati sumu novca na moj cek, nisma moga ni ja na njegov sto je isti razumio,vidno preznojen, istima sam potom rekao da im je sada popiti kahvu bila im gorka ili slatka...
Mozda postoji pravda al mi je nismo ni vidjeli a jos manje dozivjeli, mozda postoje posteni sudci a mi ih jos nismo ni vidjeli a jos manje dozivjeli, mozda nekada neko dozivi pa kaze e vala postoji pravda,istina je na kraju pobjedila, kraju se nevidi kraj.Kad mene u neka vremena dovedose kod jedne poznate gospodje a po zanimanju psihiatar specijalista a koja bi trebala da rijesi moje posttraumatske probleme a sto bi rekli da me vrati u normalni zivot ili u laksem poredjenju u neka fina vremena kako bi mi govorili nekome koji je skrenuo da ide da se lijeci kod NUMANA, psihijatra u Ljubiju, moja novopecena NUMANOVKA,po titulama na mantilu gdje pise profesor/doktor/profesor a ko ce sve te titule da zapamti trebala je da mene vrati sa svojim znanjem i umjecem u normalan zivot, neznam zasto sam otvorio dusu i ispricao svoj zivotni put te proklete 1992 godine navedenoj osobi, kada sam dosao na novi termin iste nije bilo, rekose mi da dodjem za sedam dana, dodjem a nje nema ponovo, obavim razgovor sa njenim kolegom psihijatrom koji mi rece da se ista razbolila od moje price, dva mjeseca nije dolazila na posao, sjetih se tada i u tom momentu rijeci moga oca HUZEIRA izgovorenih u logoru OMARSKA nakon svirepog ubistva njegovog brata a mog strica MUNIBA i njegovog sina JASMIRA tri dana je sutio,nije nista govorio, kada je progovorio bile su mu rijeci: sine do sada sam ti sve vjerovo u zivotu a da si dosao kuci i ispricao mi bilo sta o ovome sto sam vidio i dozivio nebiti ama bas nista vjerovao. Kada sam prvi put isao u DEN HAG u svojstvu svjedoka sjetio sam se opet rijeci moga oca HUZEIRA....pa ako mi on nebi vjerovao kako ce mi vjerovati oni koje vidim prvi put u zivotu.
Nisam vjerovao vlastitim ocima ono sto sam gledao. Kad covjek krene na put moli se bogu da sretno stigne na odrediste a isto tako da se vrati odakle je krenuo. Sto se mene ticalo ja sam se molio bogu da se nikada nevratim u prostoriju za zadrzavanje stanice milicije Prijedor gdje sam bio zatocen jedan dan i jednu noc. Drustvo su mi pravili ucitelj CAMPARA i jedan od brace MESICA. Krikovi strave i uzasa parali su kroz noc, nismo mogli vidjeti ali smo slusali ono sto se nemoze cuti niti u jednom horor filmu, cuo sam poslije da je tu noc jedan od ubijenih CEHAJIC MIRSAD zvani MITO.
Prostorija za zadrzavanje bila je od tragova krvi, vidjeli smo kratke bjele gace natopljene skrvlju isto tako bili su vidljivi tragovi krvi po podu,zidovima i tzv. krevetu navedene prostorije, vodja smjene u stanici milicije Prijedor bio je GAVRILOVIC MILAN, zapamtite ovo ime i prezime, odluku o mom zatvaranju donijeli su SIMO DRLJACA,SIMO MISKOVIC i CADJO MILUTIN, zapamtite dobro ime i prezime ovoga treceg, ujutro oko 7 sati izveden sam iz navedene prostorije u hol stanice milicije, moram da napomenem da nisam fizicki maltretiran kako se pricalo, psihicki da od mojih bivsih kolega i kolegice MIRE JANKOVIC, vezano za visesatno ispitivanje, zapamtite ime i prezime od navedene osobe. Da postoje i dobre kolege
pokazao je STEVO GRAHOVAC koji me svojim ponasanjem, ohrabrio isti me izveo iz prostorije za zadrzavanje i ostavio u holu stanice milicije rekavsi mi da sjedem za sto i sacekam, sjeo sam na klupu gdje su sjedila troica rezervnih milicionera, prvi koji je sjedio do mene poceo je potiho razgovor, isti me oslovio nadimkom, znao sam ga dobro ali sam mu ime zaboravio, poceo je da mi govori placnim glasom da se neljutim na njega jer on mora raditi za njih a ako neradi osvetice se njegovoj familiji, zao mu je bilo vlastite djece. Ja istog tjesim da se neljutim i da ce sve jednog dana proci, da nije bila tragedija bila bi sa nama dvoicom komedija, nepoznata osoba u uniformi prodera se na mog sagovornika, opsova mu sve iz razloga sto je isti ostavio automatsku pusku sa dva okvira na sto za kojim smo sjedili,tacno ispred mene, propustio sam prvu sansu. Mozda je dobro da nisam istu sansu iskoristio a mozda i nije....vrijeme ce pokazati svoje oko pola osam ubacen sam u autobus gdje ja vec bila kompletna postava kriminalisticke sluzbe SJB Prijedor. Nisam bio svezan,nitko od saputnika nije razgovarao sa mnom, imao sam neogranicenu slobodu gledanja, krenuli smo za mene do nepoznatog odredista, nisam imao predstavu kuda idemo, kako smo se priblizavali meni nepoznatom odredistu zapazio sam puno uniformisanih lica na punktovima, zapazio sam da autobus kojim se vozimo,vozi makadamom. Kada smo presli zeljeznicku prugu prvo slijedece sto sam zapazio u daljini meni neke nepoznate objekte. U pravcu nasega kretanja sa desne strane kroz staklo sam vidio stravican prizor,napravit KRST od ljudi, tri uzduz i dva sa strana, odmah iza tzv.KRSTA lezala su dva covjeka, jednom je falila glava, bila je pod rukom onog drugog covjeka, pogled sam bacio mahinalno na drugu stranu i ugledao crni gusti dim i nekakve ostatke od leseva, bacio sam pogled na drugu stranu i ugledao jos veci tzv.KRST napravljen, od ljudi,civila po odjeci, okolo su lezala tijela od ljudi,pojedina bez djelova, vidio sam ruku i nogu u neposrednoj blizini istih, nisam primjetio nikakve promjene na licima mojih bivsih kolega,nikakve reakcije. Ja sam se u medjuvremenu grizao za jezik, stipao po nogama kontajuci da ja to sve sanjam, kada je autobus stigao na odrediste izisli smo iz istog, moj horor postaje stvarnost, ugledao sam na jednom mjestu mozda 500, mozda 600 tijela kao sardine poredane u lezecem polozaju sa glavom okrenutom ka asvaltu, konto sam ovde ih ubijaju a onda ih voze tamo,prave KRSTOVE a onda spaljuju,brzo cu doci do
stravicnog saznanja,nalazim se u logoru smrti.Prvi put sam zazalio sto nisam iskoristio priliku koja mi se ukazala, slobodna puska na stolu. Uvedose me u hodnik prvog sprata tzv.upravne zgrade rudnika smrti OMARSKA...Pozdrav svima ma gdje bili.SELAM KRVAVOM MATARUSKOM BRDU.
Edin Mrkalj (zasticena autorska prava)
Utorak, 17. Novembar 2009
San julske noci
Tih julskih noci 1992 san nikako na oci da mi dodje.Dani dugi,topli,sumorni,neizvjesni,puni zebnje,puni straha,puni iscekivanja ali bez tracka nade u bolje sutra.A kako i nebih bili takvi kad se tih julskih dana i noci nad moje Mataruge,nad moje Biscane nadvila ruka krvavog djavola.Krvavim prstima pretura svaki dio moga bica a krvavim ocima punih mrznje i zlobe zagleda u njih.Noci iste kao dani,jos gere.Umornim ocima,zeljnim sna,svaku noc gledam iste slike.Plameni jezici gutaju i zauvjek odnose stoljetna ognjsta stara.Iza njih zgarista i rusevine.U kasnim nocnim satima rafali,pucnjava i zaglusujuce detonacije.Izludjuju nas.U mene u moje bice uvukao se neki nemir.Nemir kog pobudjuju crne misli ispunjene crnim slutnjama.Uznemiren bih hodao,nocu,po sobi dok su razum i um nastojali da dokuce i razotkriju crne slutnje.Tako iz noci u noc.Umoran bi lijegao a jos umorniji ustajao.Jedne noci dok mi celjada,dva mala meleka moja mirno spavahu,gledam ih i milujem umornim pogledom.Sjedam na lezaj ispod nozica njihovih.Gledajuci ih, misli mi se otrgose i odose negdje daleko. Odose u okrilje Onog ko mi zivot i ljubav prema svim stvorenjima dade i iskreno mu dovu uputise. Allahu moj,u Tebe se uzdam. Ne ucini da budem iskusenje za narod silnicki i spasi mene i celjad moju , milosti ti Tvoje od naroda koji ne vjeruje. Molim Te svakim imenom Tvojim ucini da mi Kuràn bude proljece moga srca,svjetlo mojih prsa,rasprsitelj moje tuge, rasprsitelj moje nesanice i otklonitelj mojih briga i teskoca. Tvoja zastita je nenadmasena, a ugled uzvisen i nema boga osim Tebe. Amin!
Kroz oskrinut pendzer tihim-necujnim sapatom,izrecena dova, vinu se Onome kome bi upucena.Legoh ispod nozica djeciji. Zaspah.. Probudilo me jetarnje sunce milujuci mi lice toplom-njeznom nevidljivom rukom svojom. Otvorim oci. Dragi moj boze , moci ti Tvoje velike. konacno sam malo spavao . Spavao i sanusnio.Ustadoh.Hanuma po obicaju skuha kahvu. Kahvu-jecmenjusu. Pijem nekoliko gutljaja spustam fildzan i velim hanumi svojoj:
Kako si ti spavala? Ja sam hvala bogu malo spavao. Spavao i san usnio. San je slikovit i pun je nekih nagovjestaja,pun je predskazivanja.
Hvala dragom bogu da i tebi san na oci dodje. Daj, pricaj mi sad, sta si sanjao?
Sanjam: Lijep i suncan ljetni dan. Mi sa djecicom u polju beremo poljsko cvijece.Lagani povjetarac njise uzrela zita i livade jos ne pokosena. Livade protkane raznobojnim poljskim cvijecem. Leptiri oblijecu oko cvijetova i sapatom mu pricaju sta su sve vidjeli dok su letili iznad polja.Iz trave i uzrelog zita dopiru cvrkuti malih ptica.Odjedanput sa svih strana pocese se gomilati crni oblaci. Nesta povjetarca a poce puhat snazan vjetar.. Crni oblaci prekrise nebo. Sunceva svjetlost se ugasi. Navuce se tama. Munje, usijanim jezicima svojim, paraju nebo uz zaglusujucu grmljevinu. Pocese padati prve kapi kise. Mi nadjosmo skloniste u gustom grmu sipuljka i kupine. Oblaci otvorili crna njedra svoja,a kisa iz njih, nosena snaznim vjetrom, valja i u zemlju tjera uzrela zita i livade ne pokosene.Za kratko vrijeme oluja prodje. Izidjosmo iz grma pokisli-mokri Oko nas nigdje one ljepote sto malo cas bi tu. Povaljana zita, polomljeni cvjetovi ,leptira nema, ptice umukle.Sve je oko nas sumorno-tuzno.
Izbezumljeni krecemo nekud. Neznam kud Krenusmo prugom. Ona nas dovede do neke rijeke. Preko rijeke, prugu dalje prenosi most. Ne krenusmo preko njega, vec sidjosmo s pruge i krenusmo uskom stazom uz rijeku. Pred samu noc stigosmo do neke vodenice, a pored nje uz obalu, za staru vrbu privezana ladja. Pred vodenicom sjedi stari mlinar. Ne primjecuje nas. Puseci lulu gledao je negdje na drugu stranu rijeke. Pridjosmo mu i nazvasmo selam.Uzvrti selam. Gledajuci nas mirnim starackim pogledom upita:Odakle dolazite.-kakvo vas zlo natjeralo-kamo kanite dalje ici. Odgovaram mu da dolazimo iz Biscana kod Prijedora, a veliko ,veliko zlo nas je otjeralo. Kuda dalje da idemo; ni sami neznamo ali nazad ici ne smijemo. Pitam ga, da li bi mogao ladjom da nas prebaci na drugu stranu rijeke.Gleda me neko vrijeme ,odbijajuci dimove iz lule, i rece: Njih troje mogu sad prebaciti, (pokazuje rukom), tamo. Tebe ne; ti moras ostati i sacekati neko vrijeme pa cu onda i tebe prebaciti.
Dok je stari mlinar drijesio ladju suznih ociju i s uzdahom u grudima gledao sam u svoja dva mala meleka kako sjedeci u ladji , u krilu tvome, masu nejakim rucicama i upucuju mi poljubce.Nesto me u grlu steglo. Najradije bi zaplakao ali uzdrzavam se. Stari mlinar zavesla i ladja zaplovi ka drugoj obali Stojim pred vodenicom, ispracajuci vas tuznim pogledom, masem rukama. Vi mi na isti nacin uzvracate. Stigoste na drugu stranu. Stari mlinar vjesto privuce ladju obali i da vam znak da izidjete.Cujem gdje vam rece da idete i da se puno ne osvrcete. Dok ste vi izcezavali iza niskog rastinja iz pogleda moga stari mlinar je doplovio ladjom do vodenice.Privezavsi je za staru vrbu pridje mi i rece:Ti odavde idi dalje a kad dodje vrijeme pronaci cu te i prebaciti na drugu stranu. Toplo mu se zahvalim i krenem dalje stazom uz rijeku. Noc je vec lagano potiskivala dan. Spustao se prvi sumrak lagano brisuci rumenilo neba na zapadu.Umornim koracima isao sam stazom uz rijeku. Mrak se vec lagano spustao paleci prve kandilje na nebu. Oci mi postaju sve teze, savladava me umor i navlaci san. Najedanput, u daljini, desno od rijeke,primjetim blagu svjetlost. Skrenem sa staze i podjem u pravcu odakle je ona dopirala. Spoticuci se cesto, stigoh u njenu neposrednu blizinu. Zastanem malo i bolje osmotrim. U polutami vidim siluetu staro-bosanske kuce. Krenem umornim korakom k njoj. Priblizivsi se blizu opazi me pas i zalaja. U tom casu se trgoh i probudi. Sunce je vec bilo podobro oskocilo na nebu i lagano gasilo uzarene vatre na istoku.
Pricu koju imate pred sobom napisao sam na osnovu istinitog sna kojeg sam sanjao jedne julske noci prije zlobnih zbivanja dvadesetog jula 1992 godine. Dvadeset i dugi juli 1992 godine je najmracniji dan u povjesti Mataruskog brda i u povjesti nasih Biscana.. Od tog dana ili bolje receno tog dana mi mataruzani ,mi biscanci dobili smo svoju Dijasporu. Sedamnaesti dan ramazana je Dan Bedra i Dan Dijaspore. Upravo za taj dan poklanjam vam ovu pricu na citanje.
Prof.Sefik Mrkalj
Utorak, 17. Novembar 2009
Prijedor naš grad
Prijedor je nastao nakon završetka Beckih ratova koji su trajali od 1683 do 1689 u kome su Osmanlije izgubile bitku za Bec a zatim i Madjarsku. U historiji iz ovog doba je zapamcen napad na Sarajevo 23.10.1697 Princa Eugena od Savoyen u kojem je ovaj grad bio do temelja srušen. Gubitkom podrucja zapadno od Une i sjeverno od Save privremeno naseljeno bošnjacko stanovništvo vraca se u Bosnu i naseljava se na podrucje zapadne Bosne. Prema skromnim predavanjima iz tog doba Prijedor je osnovao Hadži-paša Musliman koji se je povukao sa podrucja današnje Like zajedno sa svoja tri brata.
Grad je podignut na ostrvu Svinjarici gdje je podignuto drveno utvrdjenje a kasnije je sagradjena kamena tvrdjava. Na raskrsnici glavnih puteva u gradu je sagradjena Džamija, poznata pod imenom Sultan-Mahmuda I. Iznad vrata Džamije uzidana je kamena ploca sa natpisom na arapskom jeziku. Na njoj je pisalo: Dobrotvor i dobrocinitelj sultan Mahmud I. Bog mu ovjekovjecio vladavinu, u Šabanu 1160. godine.
Sredinom XVIII stoljeca Prijedor postaje samostalan kadiluk i obuhvata podrucje Kozarca, Omarske, Prijedora i Ljubije. Nadležnost prijedorskog kadije u pocetku bila je dosta skucena. Oko 1850. godine bio jedan od trgovackih centara Bosanske krajine sa oko 2900 stanovnika i izradjenom caršijom, mahalom i spomenicima sakralne i profane arhitekture. Rijekama Sanom, Unom i Savom odvijao se rijecni saobracaj i živa trgovina. Od požara 8. juna 1872. godine izgorio je skoro cijeli Prijedor. Pored Prijedora izgradjena je 1873. godine prva željeznicka pruga u Bosni koja je išla od Dobrljina do Banje Luke. Izgradnjom pruge pocinje širenje grada koji se razvija i raste kao trgovacko mjesto sa dobro razvijenim zanatstvom. Austrijska vojska zauzela je Prijedor 1878. godine. Tvrdjava je postojala do austrijskog zauzimanja Prijedora u 1878. godini. 1882. godine velikim požarom nastradao je veliki dio grada, ali je do kraja stoljeca uglavnom obnovljen. Austrijanci su srušili tvrdjavu kao nepotrebnu u Prijedoru 1890. godine i od izvadjenog njenog kamena poplocali su ulice u novom dijelu grada. Godine 1896. sagradjena je katolicka crkva u Prijedoru. Komunalna osnovna škola u Prijedoru podignuta je 1898. godine.
Najkrvavije dane u svojoj historiji Prijedor docekuje 1992 kada su iz grada protjerani njegovi osnivaci Bošnjaci od strane Vojske RS i paravojnih srpskih postrojbi. U pamcenju osnivaca grada ce ostati nezapamceni i stravicni zlocini, ubijanja, silovanja i odvodjenja u logore civilnog stanovništva Bošnjacke i Hrvatske nacionalnosti.
Ukoliko danas budete trazili na zvanicnim stranicam grada Prijedora historiju grada Prijedor necete je naci. Ni na jednom mjestu se nespominju osnivaci grada Prijedora, na grbu grada necete naci oznake Bošnjaka a u samom gradu cete naci vrlo mali broj onih ciju su djedovi osnovali ovaj grad.
SKS
