20 Juli 1992 Sehidi Events Kontakt Biscani Team Impressum

News

Utorak, 18. Septembar 2012
Humano Brdo: Akcija Kurbani 2012

HO „Humano brdo 2010“ obavjestava sve zainteresovane da je nakon konsultacija i dogovora sa radnim timom HB 2010, odlucilo da pokrene 2. akciju klanja i distribucije kurbana u nasem kraju. Pronadjeni su i potencijalni kandidati za te svrhe koji posjeduje izvjesni broj sitnije i krupnije stoke.
Na ovaj nacin bi pomogli ugrozenim kategorijama stanovnistva da se barem privremeno snabdiju sa mesom koje je za nase prilike izuzetno skupo a ujedno bi i pospjesili uzgoj stoke u nasem kraju.
Cijena kurbana za EUROPU iznosi 160 € a cijena kurbana za USA 210 $ u cijeni kurbana je uracunata i distribucija. Posto je ogranicen broj Kurbana, molimo sve zainteresovane da se najkasnije do 16.10.2012 godine jave nasim kontakt osobama koje su zaduzeni za Akciju.
Napomene: Cijena ovcijeg ili govedjeg kurban je ista s tim sto se jedno govece moze podijeliti na 7 porodicnih kurbana

USA

Admir Ejupovic
E-mail : adobih2000@yahoo.com
ili na tel.: 1-773-517-2394
EUROPA
Nedzad Islamcevic
E-mail.: nedzad_i@hotmail.com
ili na tel.: + 43 650-810-7394

Vas HB 2010 Team

Cetvrtak, 16. August 2012
Prvi dan ramazanskog Bajrama je u nedjelju 19. augusta

Prema Takvimu Rijaseta Islamske zajednice (IZ) u BiH, prvi dan Ramazanskog bajrama je u nedjelju, 19. augusta, javila je Muslimanska informativna novinska agencija (MINA).
Centralna bajramska svecanost ce biti uprilicena u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu.
Bajram namaz ce imamiti i bajramsku hutbu održati reisu-l-ulema Mustafa Ceric.
Bajram namaz ce biti klanjan u 6.33 sati.
Nakon sabah namaza (5.18 sati) bajramski program ce poceti u 5.48 sati.
Tradicionalno bajramsko cestitanje u Rijasetu IZ bice organizovano od 9.00 do 12.00 sati.
Bajramski prijem za zvanice bice u 20.00 sati u novoj zgradi Gazi Husrev-begove biblioteke.
Drugi dan Ramazanskog bajrama obilježava se i kao Dan šehida.
Tog dana u 10.00 sati planirana je posjeta šehidskom mezarju Kovaci u Sarajevu, gdje ce delegacije zajednicki obici mezarja i prouciti Fatihu, Jasin i dovu.
Tom prilikom prisutnima ce se obratiti reisu-l-ulema IZ u BiH.
U Begovoj džamiji u 12.00 bice proucena hatma dova šehidima, nakon cega ce se obratiti reisu-l-ulema.

Ponedeljak, 6. August 2012
Obilježena 20. godišnjica od zatvaranja zloglasnog logora Omarska

Obilježavanje 20. godišnjice od zatvaranja zloglasnog logora Omarska pocelo je danas u Prijedoru u prisustvu oko 500 bivših logoraša, porodica i prijatelja ubijenih, te aktivista za ljudska prava.
„Upravo su u zrak pušteni baloni s imenima i prezimenima svih nestalih logoraša u Omarskoj s ciljem da neki od tih balona padne u dvorište Prijedorcana, od kojih cemo pokušati dobiti informacije gdje se nalaze logoraši za kojima se još uvijek traga“, rekao je za Fenu Murat Tahirovic, clan Saveza logoraša BiH.
Kompanija Arcerol Mittal, koja upravlja rudnikom u cijem krugu se nalazio logor Omarska još nije dala odobrenje da se izgradi spomen ploca žrtvama logora Omarska.
„Ako je 'Acerol Mittal' mogao dati 20 miliona funti za izgradnju obilježja za Olimpijske igre u Londonu, što mi podržavamo, onda ocekujemo da ce u narednom periodu kao vecinski vlasnik rudnika Omarska dati saglasnost da se konacno pocne sa izgradnjom i memorijalnog centra u Omarskoj. To bi bilo trajno sjecanje za sve žrtve, koje su nažalost u ovom logoru pobijene“, kaže Tahirovic.
Maketu te skulpture „Arcerol Mittal Orbit“ u Omarsku je donio predsjednik Udruženja logoraša „Prijedor 92“ Mirsad Duratovic govoreci da ih vlasti nece zaplašiti u izgradnji spomen obilježja za žrtve Omarske.
Logorašima, te predstavnicima OHR-a, ambasada i medjunarodnih organizacija, takodjer se obratio i britanski novinar Ed Vulliamy, koji je najprije za govornicom istakao neugodnost koju je zapazio dok se vozio u koloni mnogobrojnih automobila, koji su stizali u Omarsku.
Tom prilikom, auto britanske ambasade je velikom brzinom po makadamskom putu prošlo pored kolone ostalih automobila tako da je cak dijete, koje je sjedilo u susjednom automobilu sa otvorenim prozorom ostalo zasuto prašinom i oblakom dima.
To je veoma razljutilo Vulliamyja toliko da nije mogao izdržati a da to ne spomene u svom govoru, isticuci nestrpljenje britanske ambasade da dodje na mjesto održavanja ove manifestacije, što smatra nekorektnim.
Vulliamy je 1992. svijet upoznao s postojanjem logora za Bošnjake i Hrvate u Krajini i sa torturama kroz koje su prolazili. Jedan je od rijetkih svjetskih novinara koji je svjedočio na sudjenju Radovana Karadžica u Hagu. Ed Vulliamy je proslavljeni reporter britanskog Observera i Guardiana, ratni izvještac sa nebrojenih ratišta.
Logor Omarska zvanicno je zatvoren 6. augusta. Pretpostavlja se da je kroz taj logor prošlo više od 3.000 logoraša, a 700 do 900 logoraša iz tog logora je ubijeno. Dio njih ubijen je na Koricanskim stijenama i Hrastovoj glavici, a dio je podlegao u samom logoru zbog svirepog ponašanja prema njima.
Manifestaciju zatvaranja koncentracionog logora Omarska, organizovali su clanovi udruženja logoraša „Kozarac“, „Prijedor 92“,“Srcem do mira“, „Optimisti“ i „cuvari Omarske“.
Avaz

Nedelja, 5. August 2012
Sjecanje na zlocin nad nesrbima u Prijedoru: Djecijim torbama ispisana rijec "genocid"

Sutra se navršava 20 godina od raspuštanja koncentracionog logora Omarska kod Prijedora. Osam nesrpskih udruženja organiziralo je danas mirnu šetnju Prijedorom u znak sjecanja na stradanja Bošnjaka i Hrvata u Krajini, prenosi FTV.
Ucesnici su nosili školske torbe sa imenima 102 djece stradale tokom rata. Organizatori su na ovaj nacin željeli još jednom podsjetiti na stradanja Bošnjaka tokom agresije, posebno na nevino stradalu djecu.
Šetnja je završena bez incidenata, ali je Sabahudin Garibovic, inace predsjednik Udruženja logoraša Kozarac, priveden jer je bez dopuštenja organizirao da se sa djecijim torbama ispiše rijec genocid. Nakon saslušanja je pušten, ali ce protiv njega biti podnesena krivicna prijava.
Inace, za poslijepodne organizatori su planirali sjecanje na Esu Sadikovica, jednog od istaknutih Prijedorcana i žrtve genocida iz 1992. Planirano je da svi ucesnici prenoce u logoru Trnopolje.
Avaz

Petak, 20. Juli 2012
U Prijedoru danas dženaza 49 žrtava ubijenih 1992. godine

Najmladja žrtva koja ce biti ukopana je Almir Kaltak koji je imao 16 godina kada je ubijen
Kolektivna dženaza i ukop 49 identificiranih žrtava stradalih na podrucju Prijedora u periodu 1992. godine bit ce obavljeni danas u Prijedoru, kazala je Feni glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Lejla Cengic.
Prema njenim rijecima, najmladja žrtva koja ce biti ukopana je Almir Kaltak koji je imao 16 godina kada je ubijen, a pronadjen je u masovnoj grobnici Jakarina kosa na podrucju Prijedora.
"Najstarija medju onima koji ce naci svoj smiraj na dženazi u Prijedoru i ujedno jedina žrtva ženskoga spola je Hasnija Hodžic ubijena na pragu svoje kuce, a imala je 67 godina. Njeni posmrtni ostaci pronadjeni su u masovnoj grobnici Hambarine-Šiljak", kazala je Cengiv, dodajuci da su osim nje još dvije žrtve starije od 65 godina, Smail Hatic i Ešef Žeric.
Bit ce ukopani otac i sin Osman i Derviš Karabašic, koji su zajedno ubijeni na Koricanskim stijenama, gdje su pronadjeni njihovi posmrtni ostaci, a zajedno ce biti i ukopani na šehidskom mezarju u Kamicanima u Prijedoru.
Cengic navodi da je na Koricanskim stijenama ubijeno 200 Bošnjaka, te da je do sada pronadjeno i identificirano na temelju DNK analize 112 žrtava.
Ostale žrtve koje ce danas biti ukopane u Prijedoru su muškarci starosti izmedju 20 i 50 godina života.
"Pronadjeni su uglavnom u masovnim grobnicama Stari Kevljani, iz koje je ekshumirano 456 žrtava; Jakarina kosa 373 žrtve; masovnoj grobnici Tomašica na podrucju Prijedora, na Koricanskim Stijenama, jami Bezdana, jami Hrastova glavica i jami Lisac", kazala je Cengic.
Po njenim rijecima, ove žrtve stradale su uglavnom na podrucju Prijedora, ali i na podrucju Kljuca, Sanskog Mosta, Bosanskog Novog i Bosanske Gradiške.
Cengic istice da su mjesta najmasovnijih egzekucija (stratišta, ubijanja) bošnjackih žrtava koje se danas ukopavaju logori Keraterm, Omarska, Trnopolje, stadion Ljubija, Kozarac i Carakovo na podrucju Prijedora, te Koricanske stijene na podrucju Vlašica.
"Medju identifikovanih 50 žrtava jedna žrtva je hrvatske nacionalnosti, Ante Murgic, koji je ubijen u logoru Trnopolje, pronadjen u zajednickoj grobnici u Trnopolju, a sahranjen je dva dana ranije na katolickom groblju u Kozarcu".
Dodala je da se na podrucju Prijedora još uvijek traga za oko 1.200 bošnjackih i hrvatskih žrtava stradalih u toku proteklog rata.
Avaz

Subota, 14. Juli 2012
Obilježeno 20 godina od zatvaranja logora Manjaca

Oko dvije stotine Bošnjaka s podrucja Prijedora, Sanskog Mosta i Kljuca, koji su preživjeli strahote zatoceništva u koncentracionom logoru na Manjaci okupili su se danas na tom mjestu kako bi obilježili godišnjicu zatvaranja tog logora.
„Covjek misli da je zaboravio, da je sve to prošlo, a onda dodjete ovdje, na ovo mjesto, i sve se u trenutku vrati. Bijes, tuga, strah i vjecno pitanje zašto su nas zatvarali i mucili, šta smo uradili i kome smo bili krivi“, kazao je za agenciju Anadolija Prijedorcanin i bivši logoraš Nehru Delkic. On s obitelji skoro dvije decenije živi u Londonu, ali kaže da ga i danas progone slike strahota koje su preživjeli njegovi sugradjani, zatim njegov otac Jusuf, koji je bi najstariji logoraš, i on sam.
Logor Manjaca osnovale su i vodile snage vojske Republike Srpske u periodu od 1991. do 1992. godine, a u njemu su bili zatoceni bošnjacki i hrvatski civili, starosti od 18 do 70 godina, s podrucja Bosanske Krajine i dijelova Hrvatske koji su bili pod srpskom kontrolom. Logor je zatvoren krajem 1992. Pod pritiskom medjunarodne zajednice. Procjenjuje se da je u navedenom periodu kroz ovaj logor prošlo oko osam hiljada zatocenika.
Tacan broj ubijenih je do danas nepoznat. Medjunarodni sud za ratne zlocine pocinjene na podrucju bivše Jugoslavije navodi da je nesporno utvrdjeno da je barem deset osoba ubijeno na toj lokaciji. Druge procjene sežu i do 50, a Medjunarodni sud pravde navodi da je u blizini logora Manjaca pronadjena masovna grobnica sa 540 leševa, koji su "vjerojatno iz Manjace".
Mirsad Duratovic, predsjednik Udruženja logoraša Prijedor 92, u izjavi za agenciju Anadolija, kazao je da su nakon dolaska na Manjacu ubistva prestala.
“Ali, pred samim logorom u koji smo deportovani polovinom jula 1992. Godine, ubijeno je osam Prijedorcana. Na putu do logora ubijani su i civili iz Sanskog Mosta, a jedan dio ih se ugušio u kamionu u kojem su prevoženi logoraši 7. jula 1992. Godine. Taj kamion je na temperaturi od blizu 40 stepeni Celzijusa bio hermeticki zatvorem“, kazao je Duratovic.
Iako vec niz godina obilazi mjesto bivšeg logora u koji je deportovan nakon zatoceništva u drugom logoru, Omarska, Duratovic istice da „mu ni danas nije lako sve to ponovo vratiti u sjecanje.
„Mislim da se u meni sve zamrznulo, ali onda krenu sjecanja na necovjecne uvjete u kojim su nas držali“, govori Duratovic. On podsjeca da su logoraši bili zatvoreni u bivšim štalama, bez dnevnog svjetla, i da ih je i pet stotina zbijenih jedni uz druge, ležalo na betonskom podu.
„Vladala je dizenterija, bili smo puni vaški, tjerali su nas da vršimo nuždu u tim štalama“, s gorcinom se sjeca Duratovic.
Medjunarodni Crveni krst uspio je 14. novembra 1992. premjestiti 755 zatvorenika u izbjeglicki centar u Karlovcu (Hrvatska), a 14. decembra još 1.009 logoraša je evakuisano u Karlovac. Dva dana kasnije, naknadno je premješteno još 1.001 zarobljenik te, dva dana nakon toga, preostalih 426 logoraša, cime je logor Manjaca ispražnjen i zatvoren 18. decembra 1992.
Za ratne zlocine, ukljucujuci i one pocinjene u Manjaci, Haški Tribunal je Milomira Stakica osudio na kaznu od 40 godina zatvora. Radoslav Brdjanin pred istim je sudom osudjen na 32 godine zatvora.
Nikola Kovacevic uhapšen je i izveden na sudjenje na osnovu optužnice Tužiteljstva BiH koja ga je teretila za odvodjenje civila u logor Manjaca. Proglašen je krivim i osudjen na 12 godina zatvora. Mirka Graorca Županijski sud u Splitu osudio je na 15 godina zatvora pod istim i slicnim optužbama.
U maju 2006, Okružni sud u Banjaluci odlucio je da su Željko Bulatovic, Siniša Teodorovic i Zoran Gajic krivi zato što su kao nekadašnji pripadnici Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske ubili dvoje civila, te mucili i necovjecno postupali prema zatocenicima u logoru Manjaca. Osudjeni su na 11, osam i šest godina zatvora zbog ratnog zlocina protiv civila.
Ni 20 godina od osnivanja koncentracionog logora Manjaca, koji je danas u sastavu kasarne Oružnih snaga BiH, bivšim logorašima i njihovom udruženju nije dozvoljeno da postave spomen-plocu u znak sjecanja i upozorenja da se zlocini nikad više ne ponove.
Avaz

Srijeda, 11. Juli 2012
Danas dženaza i ukop 520 žrtava zlocina

Pet stotina dvadeset nevinih žrtava genocida bit ce ukopano danas, na 11. juli, 17 godina nakon pada Srebrenice u ruke njenih dželata, u Memorijalnom centru u Potocarima.
Kolektivnu dženazu predvodit ce reisu-l-ulema Mustafa ef. Ceric, a ocekuje se prisustvo nekoliko desetina hiljada ljudi, clanova porodica i rodbine, prijatelja i svih koji se na dostojanstven nacin žele oprostiti od žrtava i prisjetiti na stravicni zlocin.
U znak sjecanja na genocid u Srebrenici, najveci zlocin u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, koji su pocinile Vojska i policija RS, danas ce biti Dan žalosti u Federaciji BiH, dok cijela Evropa ovaj dan obilježava kao Dan sjecanja na genocid, u skladu s odlukom Evropskog parlamenta.
Prema protokolu, dženaza ce biti klanjana poslije podne-namaza, nakon cega ce poceti program obilježavanja godišnjice. Komemoracija ce poceti u 12 sati, kazao nam je Mirsad Bešic iz Ministarstva vanjskih poslova BiH, koje ucestvuje u organizaciji.
Dizanjem zastave i intoniranjem himne BiH pocet cemo ovogodišnju komemoraciju ubijenim Srebrenicanima. Poslije toga planiran je recital najveceg živuceg bh. pjesnika Abdulaha Sidrana. Ovom prilikom predvidjeno je i kratko obracanje predsjednika Organizacionog odbora manifestacije Camila Durakovica, nakon cega ce prisutne delegacije odati poštu i položiti vijence u Memorijalnom centru - kazao je Bešic.
Nakon komemoracije i dženaze bit ce obavljen ukop 520 identificiranih tijela Bošnjaka. U vjerskom dijelu programa ucestvovat ce glavni rabin Jevrejske zajednice u SAD-u Artur Šnajer (Arthur Schneier) i jordanski princ Hasan bin Talal.
S ovim ukopom, u Memorijalnom centru ukupno ce biti 5.657 ukopanih. Skup u Potocarima, kao i prethodnih godina, osiguravat ce MUP manjeg entiteta, u saradnji s ostalim sigurnosnim strukturama u BiH.
Medju žrtvama koje ce biti ukopane najmladji su petorica djecaka. Nijaz (Nusret) Hasanovic, Suad (Suljo) Klempic, Emir (Ahmet) Mandžic, Adem (Fadil) Mekanic, Ahmed (Mesud) Pašic i Hajro (Rašid) Smajlovic imali su samo 15 godina kada su ubijeni. Svaka deveta žrtva je mlada osoba, a svaki dvadeset peti ubijeni muškarac stariji je od 65 godina. Kako je najavljeno, na komemorativnom skupu nece biti obracanja domacih i medjunarodnih zvanicnika kao prethodnih godina.
Avaz

Nedelja, 8. Juli 2012
Nestala 12-godišnjakinja iz Rizvanovica

Policija iz Prijedora intenzivno traga za 12-godišnjom Medinom Menkovic iz Rizvanovica kod Prijedora, ciji je nestanak policiji u petak prijavila majka Šefika Grgic (31), koja živi u nevjencanom braku sa Šefikom Šabanovicem (61).
Šefika Grgic priznaje da je djevojcica i ranije bježala od kuce, cak bezbroj puta, no da su je uglavnom vrlo brzo pronalazili, nakon što je noc provela na njivi, u nekoj od devastiranih kuca, u šumi ili u komšiluku.
Izbrisala fotografije
I tada je za svoje dijete, koje je iz Sanskog Mosta sa šestogodišnjim djecakom dovela u vanbracnu zajednicu u Rizvanovice, strahovala. Ali, tvrdi, ne kao sada, jer je uvjerena da je njena Medina otišla sa znatno starijim muškarcem, s kojim je u posljednje vrijeme, kako navodi, bila u vezi.
To da njena kćerka ima posla s nekim starijim covjekom Šefika je saznala sasvim slucajno kada je u kcerkinom mobitelu pronašla eksplicitne fotografije.
- Bila sam šokirana. Moja Medina je na slikama polugola, vide joj se dojke i preko njih prebacena muška ruka. Takvih slika je bilo puno, pa sam cijeli slucaj prijavila policiji i odvela je tamo. U medjuvremenu se Medina dokopala telefona i izbrisala sve te fotografije i poruke, a tokom ispitivanja nije željela ništa otkriti o tom muškarcu s kojim je bila i koji se, kako sam cula, predstavlja kao neki Petar, koji, navodno, ima 31 godinu, a ima i ženu i dijete. Kao da je, po njegovom nagovoru, željela sakriti tragove. Odveli smo je i ginekologu koji nam je kazao da je bilo pokušaja seksualnog odnosa, ali da je nevina - prica kroz suze Šefika, uplašena da se njenom djetetu nije nešto strašno dogodilo.
Nije bila u školi
U selu je, prema Šefikinoj prici, u vrijeme Medininog nestanka vidjen i neki crveni automobil, navodno "audi", pa Šefika strahuje da je njena kcerka u nepoznato otišla baš tim autom. Za razliku od ranijih bjegova, ovaj je put sa sobom ponijela i svu odjecu. Cak je i sjekirom pokušala razvaliti vrata sobe u kojoj je Šefika sakrila njen mobilni telefon.
- Pogodilo me je i kad sam saznala da 15 dana uopce nije bila ni u školi, mada je od kuce odlazila svako jutro i vracala se kuci u vrijeme kad se nastava završava - ispricala je Šefika, koja je jucer zamolila sve one koji imaju bilo kakvih saznanja o njenom nestalom djetetu da joj se jave na kucni broj 052/368-304 ili na broj mobilnog telefona 065/395-149.
Prijavila zlostavljanje
Nevjencani par Grgic-Šabanovic dobro je poznat i Centru za socijalni rad u Prijedoru. Polovinom februara Šefika je s dvoje djece pobjegla od Šefika Šabanovica, inace njemackog penzionera. Tada je nekoliko dana provela u prihvatnoj stanici Centra za socijalni rad, gdje je tvrdila da je suprug, koji cesto konzumira alkohol, fizicki zlostavlja.
- Mene je tukao, a kap je prelila cašu kada sam cula da mi maltretira djecu, zbog kojih sam se i udala za njega - kazala je tada Šefika.
Poslije prihvatne stanice Centra opet se vratila Šefiku u Rizvanovice, s kojim danas, kako tvrdi, živi u prilicno normalnoj zajednici. Nezvanicno saznajemo da je Šefika Grgic nerijetko sklona izmišljanju i sklapanju prica koje nemaju mnogo veze s realnim svijetom.
Avaz

Srijeda, 27. Juni 2012
Zatražen dugotrajni zatvor za zlocin na Koricanskim stijenama

Na kraju sudjenja, Tužilaštvo BiH je "više nego ikad uvjereno" da su u isplaniranom zlocinu na Koricanskim stijenama u ljeto 1992. ucestvovali optuženi Saša Zecevic, Radoslav Kneževic, Petar Civcic, Branko Topola i Marinko Ljepoja.
Tvrdnju da nisu krivi, trojica optuženih su pokušali dokazati alibijem, dok je Zecevic rekao da se ne sjeca gdje je bio, a Ljepoja tvrdi da je stajao kod pokvarenog autubusa prije razdvajanja muškaraca.
Tužiteljica Slavica Terzic zatražila je za optužene dugotrajnu kaznu zatvora, dok odbrane smatraju da optuženi trebaju biti oslobodjeni.
Sudsko vijece, kojim predsjedava Vesna Jesenkovic, presudu ce objaviti 28. juna.
Više od 1.200 civila iz Prijedora, bošnjacke i hrvatske nacionalnosti, krenulo je 21. augusta 1992. organizovanim konvojem preko planine Vlašic prema Travniku, koji je bio pod kontrolom Armije BiH (ABiH).
Konvoj autobusa i kamiona pratili su policajci interventnog voda prijedorske policije te pripadnici Teritorijalne odbrane (TO). Autobusi su krenuli iz naselja Tukovi i ispred logora Trnopolje, i spojili se u jedan konvoj u Kozarcu. Po naredjenju, zaustavili su se kod rijeke Ugar na planini Vlašic, gdje je, prema optužnici, odvojeno više od 200 vojnosposobnih muškaraca.
Tužilaštvo smatra da su ih policajci interventnog voda, medju kojima su bila cetvorica optuženih i Topola, pripadnik TO-a, natjerali da udju u dva autobusa i onda su ih odvezli na Koricanske stijene, gdje su postrojeni uz ivicu provalije i strijeljani. Samo je nekolicina preživjela, medju njima i Husein Jakupovic.
"Kad smo stigli na Koricane, rekli su nam da nas vode u razmjenu ‘žive za žive’, te nam je naredjeno da stanemo prvo uza stijenu, a potom da uz rub ceste prema provaliji kleknemo. Bio sam u prvoj vrsti i samo znam da sam vidio stijene i provaliju. Poceli su pucati i bacio sam se dolje, ali pošto je neko u mene udario, ostao sam zaglavljen u stijenama", prisjetio se Jakupovic.
Osim preživjelih, o dogadjaju na planini Vlašic, izmedju ostalih, svjedocili su policajci koji su pratili konvoj, kao i vozaci autobusa. Nekoliko bivših pripadnika voda govorilo je o ulozi optuženih u osiguranju konvoja iz kojeg su strijeljani civili.
Damir Ivankovic, koji je priznao krivicu za ubistva na Koricanskim stijenama, pojasnio je da je muškarcima naredjeno da se uz ivicu provalije poredaju pognutih glava.
"Izdvojeni ljudi su vidjeli da ce se nešto strašno desiti. Govorili su: ‘Ljudi, oni ce nas pobiti...’ Poceli su skakati i pocela je pucnjava", ispricao je Ivankovic, koji je 2009. osudjen na 14 godina zatvora.
Prema njegovom svjedocenju, u pratnji konvoja bili su svi optuženi, a na mjestu strijeljanja vidio je Zecevica i Ljepoju.
U povratku s Vlašica, kazao je Ivankovic, policajci su napravili pauzu u Kneževu (Skender-Vakufu), gdje je saznao da je na mjestu likvidacija bio i Kneževic. Po njegovim rijecima, u kafanu je ubrzo došao i Topola. Dok su sjedili, prisjetio se on, prošlo je policijsko vozilo, a neko je rekao da su u vozilu Civcic i Dušan Jankovic.
Policajci prijedorske policije su u kafani u Kneževu, prema iskazu zašticenog svjedoka K2, bili bucni i veseli te su narucivali skupa pica.
Iskaz svjedoka K2 je procitan u sudnici jer je u medjuvremenu preminuo.
Neposredno nakon ubistava civila iz prvog autobusa, Gordan Djuric, koji je takodjer priznao krivicu, vidio je i optuženog Kneževica. Djuric, koji je osudjen na osam godina, priznao je da je cuvao stražu dok su njegove kolege iz voda vršili strijeljanje.
"Cula se žestoka pucnjava. Nisam vidio ko puca. Kada sam kasnije vidio prazan autobus, povratio sam", rekao je Djuric, dodavši da je u povratku Zecevica primijetio u blizini mjesta strijeljanja, kod leša okacenog na drvo.
Prema njegovom svjedocenju, Ljepoja je bio na mjestu razdvajanja civila kod pokvarenog autobusa koji je pratio. Policajac iz interventnog voda koji je svjedocio pod pseudonimom K3 kazao je da je na mjestu odvajanja muškaraca pored Ljepoje vidio Zecevica, Kneževica i Civcica.
Ljubiša Cetic, koji je poslije priznanja krivice osudjen na 13 godina, rekao je da je egzekucija pocela kod prednjeg autobusa.
"Dva po dva su izvodjena do ivice ceste i Miroslav Paraš je naredio da se puca", kazao je Cetic, dodavši da je i Zecevica vidio kako puca. Paraš, koji je poginuo u ratu, bio je komandir interventnog voda prijedorske policije.
Prema optužnici, odvojene muškarce su iz jednog autobusa odjednom sve izveli i strijeljali, dok su iz drugog izvodjeni u manjim grupama.
Zajedno s Ivankovicem, Djuricem i Ceticem, koji su priznali krivicu, optužena su još cetvorica bivših pripadnika interventnog voda - Zoran Babic, Milorad Škrbic, Željko Stojnic i Dušan Jankovic, kojima je u toku sudjenje pred Apelacionim vijecem Suda BiH.
Neki policajci koji su pratili konvoj rekli su da nisu primijetili Zecevica, Kneževica, Civcica i Topolu.
Svjedoci u svoju korist, Kneževic je naveo da je tog dana policajce interventnog voda žutim kombijem u nekoliko tura odvezao u Tukove i Trnopolje, te se vratio u policijsku stanicu i otišao kuci, jer je skraceno radio zbog ranijeg ranjavanja koje mu je otežavalo kretanje.
Civcic je kazao da je kriticnog dana bio u rodnom Kupresu radi pribavljanja dokumenata za kompletiranje radnog dosjea u policiji. Tokom istrage u Tužilaštvu BiH, on je naveo da je bio u Dubici.
Razlike u svjedocenjima u odnosu gdje je bio, Civcic je pojasnio: "Dok mi Tužilaštvo nije dostavilo iskaz Miljana Zubanovica, nisam bio svjestan gdje sam se nalazio 21. augusta 1992., tek kasnije sam se sjetio."
Nekoliko svjedoka je potvrdilo navode Civcica da je u drugoj polovini augusta bio u Kupresu.
Milutin Cadjo, koji je u policiji imao neku od rukovodnih funkcija, rekao je da je 21. augusta 1992. obaviješten da je umjesto Civcica u pratnju konvoja otišao Paraš.
Prema optužnici, Civcicu se na teret stavlja da, kao komandir Prvog interventnog voda, nije sprijecio zlocin na Koricanskim stijenama, niti poduzeo nužne radnje da se pocinioci kazne.
Prema vještaku policijske struke Mladenu Bajagicu, Civcic je bio bez komandne moci i policajcima je samo mogao prenositi naredjenja.
Topola je kazao da je 21. augusta u logoru Trnopolje bio dežurni do 11 sati, a potom je s prijateljem otišao do veterinara Seada Mašica da psu skrati uši.
Istog dana, Topola je, kako tvrdi, otišao do logora, kako bi provjerio da li je prijatelj zašticene svjedokinje O4 otišao konvojem, te da osoblje Crvenog krsta vrati kuci.
Zašticena svjedokinja O4 je rekla da je oko 14 sati s Topolom razgovorala u Prijedoru, istaknuvši da joj je potvrdio da je njen prijatelj otišao konvojem.
Iako je u srodstvu s optuženim, svjedokinja O4 je ustvrdila da to nije uticalo na njen iskaz, dodavši da joj je prijatelj sigurno stigao do krajnjeg odredišta. Veterinar Mašic nije potvrdio Topoline navode, kazavši da u svojoj kuci nikada nije radio operaciju na psu.
Prema iskazu koji je Zecevic dao u istrazi, 21. augusta 1992. nije bio u pratnji konvoja, ali se ne sjeca gdje je bio. Dan poslije zlocina, kazao je Zecevic, bio je s policajcima interventnog voda - slagali su kamenje po tijelima mrtvih, kako se ne bi vidjela s ceste.
U korist Ljepoje svjedocio je Savo Kreic, rekavši da je bio vozac autobusa koji se pokvario zbog pregrijanosti motora. U njegovom autobusu, kako je kazao, bio je policajac za kojeg je poslije saznao da je optuženi Ljepoja. Kreic je rekao da je s Ljepojom bio dok se motor nije ohladio, te su onda krenuli ka Prijedoru.
Dan poslije likvidacija, policajci interventnog voda došli su na mjesto strijeljanja radi asanacije terena. Na mjestu zlocina bio je sakriven Jakupovic, koji je preživio strijeljanje.
"Skupili su na jedno mjesto ubijene i zapalili ih, a onda je kamion s litice istresao kamenje i zemlju, da ih valjda prekrije", ispricao je Jakupovic.
Tokom sudjenja za zlocin na Koricanskim stijenama saslušano je oko 100 svjedoka i nekoliko vještaka.
Sudjenje je podjelo u novembru 2009., javio je BIRN -Justice Report.

Srijeda, 27. Juni 2012
Inzko u Prijedoru: Dostojanstveno obilježiti godišnjice stradanja

Visoki predstavnik za BiH Valentin Inzko razgovarao je u Prijedoru sa nacelnikom Markom Pavicem, predstavnicima preduzeca "Mittal Steel" iz Omarske i predstavnicima bošnjackih udruženja o tome kako da se u ovoj lokalnoj zajednici obilježi 20 godina od stradanja bošnjackog naroda.
Inzko smatra da ima mogucnosti da se pronadje nacin da svi narodi u ovoj opcini na dostojanstven nacin obilježe godišnjice stradanja.
„Ima razlicitih mišljenja o toj situaciji, ali istovremeno mislim da ima i mogucnosti da se nadje neki put koji bi zadovoljio i jedne i druge i da se na dostojanstven nacin obilježi ta godišnjica“, rekao je Inzko.
Za Prijedor je kazao da je, možda, najvece stratište u BiH, zbog cega rodjacima ubijenih treba dati mogucnost da godišnjicu stradanja obilježe na dostojanstven nacin.
Medjutim, nacelnik Opcine Prijedor Marko Pavic je kazao da je neprihvatljivo bilo kakvo obilježvanje u Prijedoru koje u svom nazivu ima rijec „genocid“.
„Iznio sam svoj i stav Skupštine opcine da ne možemo prihvatiti da se pojmom `genocid` obilježavaju bilo kakvi dogadjaji u Prijedoru i energicno smo protiv toga. Smatram da je upotreba te rijeci kršenje prava, odnosno kršenje odluka suda i ponovno sijanje mržnje i netolerancije u Prijedor", rekao je Pavic.
Prijedor je, tvrdi, tolerantan i multietnican grad koji želi da gradi dobre odnose u lokalnoj zajednici.
Inzko se u Prijedoru sastao s predstavnicima Udruženja logoraša Prijedor ‘92, Udruženja logoraša Kozarac, Udruženja gradjana “Optimisti 2004”, Udruženja Prijedorcanki "Izvor", Udruženja žena "Mostovi prijateljstva", Udruženja "Srcem do mira", Udruge za povratak Hrvata "Hrvatski dom" i Udruženja gradjana "Behar".
Avaz

Ponedeljak, 25. Juni 2012
Milijarderu Mitalu kapital važniji od boli žrtava!

Koncentracioni logor Omarska kod Prijedora jedno je od najvecih stratišta Bošnjaka i Hrvata tokom agresije na BiH i najstrašniji koncentracioni logor na tlu Evrope od Aušvica i Dahaua iz Drugog svjetskog rata.
Ovo je ekskluzivno za "Dnevni avaz" izjavio poznati britanski novinar Ed Vulijami (Ed Vulliamy) komentirajuci cinjenicu da sadašnji vlasnik kompleksa rudnika koji se nalaze na tom mjestu Lakšmi Mital (Lakshmi Mittal), britanski milijarder i kralj celika, iako je to obecao još 2004. godine, još nije dopustio gradnju spomenika ubijenim logorašima.
- Ovdje su ozbiljne stvari u pitanju. Nije ovo bilo koja zgrada. Ovo je važan dio bh. historije. U Omarskoj su ljudi, samo zato što nisu bili Srbi, masovno ubijani, muceni, silovani i sakaceni. Mital sada tvrdi da nikada nije obecao gradnju spomenika i da želi biti neutralan. U njegovom slucaju biti neutralan znaci popustiti pod pritiscima lokalne srpske zajednice u Prijedoru - kazao je Vulijami.
A to je, prema Vulijamijevim rijecima, ravno tome da neko, u Drugom svjetskom ratu, stane na stranu nacista i tvrdi da je neutralan.
- On nikada nije bio posvecen cinjenici "memorijal pod svaku cijenu". U cemu je problem da se na nekoliko kvadratnih metara prostora sagradi spomenik ljudima koji su tu mucki ubijeni. Ljudska vrsta gradi spomenike svojim mrtvima desetinama hiljada godina, to je ono što nam je u prirodi. Uskratiti nekome da se sjeca svojih mrtvih ne samo da je nepravedno nego je i primitivno - potcrtao je Vulijami.
Prema njegovim rijecima, nekome ko nije detaljno upoznat s ovom problematikom izgleda nevjerovatno da jedna od najmocnijih svjetskih korporacija, kakva je "Arcelor Mittal", poklekne pod pritiscima jednog dijela lokalne zajednice u Prijedoru.
- Svi se pitamo kako je moguce da najmocnija kompanija celika na svijetu prima naredbe od gradonacelnika jednog tako malog grada. Bez uvrede, Prijedor je veoma lijep, ali je na politickoj skali beznacajan. Mi u Engleskoj imamo izreku "The tail is wagging the dog" (Rep maše psom, op. a.). Mali rep zvani Prijedor maše velikim psom koji se zove "Arcelor Mittal", umjesto da bude obrnuto. Zašto se to dogadja? Reci cu vam zašto, zbog kapitala. Kapital je Mitalu važniji od patnje žrtava, jer ako neki nasilnik nasmrt tuce nekoga na ulici, a vi ništa ne poduzmete, niste neutralni. Saucesnik ste - naglašava Vulijami.
Britanci traže rješenje problema
U Ambasadi Velike Britanije u BiH rekli su nam da je ovo veoma znacajno pitanje za preživjele logoraše i njihove porodice i da se rješenje mora pronaci.
- Velika Britanija u potpunosti prepoznaje znacaj ovog pitanja za preživjele logoraše i njihove porodice. Mi smo potakli "Arcelor Mittal" Prijedor i predstavnike lokalnih vlasti da iznadju rješenje za ovo osjetljivo pitanje - rekli su nam u Britanskoj ambasadi.
Cekaju "konsenzus svih strana"!?
Iako je bilo dosta govora o tome da ce Mital zabraniti obilježavanje dana zatvaranja logora Omarska, 6. augusta, unutar postrojenja "Mittal rudnika" Prijedor, kao što su zabranili i obilježavanje Dana logoraša u maju ove godine, pod pritiskom javnosti ipak su odustali od te ideje.
- Mital ce dopustiti obilježavanje dana zatvaranja Omarske 6. augusta, a bivši logor bit ce otvoren za posjete i 24. juna, od 8. do 19. jula i 19. augusta. Što se spomen-obilježja tice, projekt nije odbacen, ali se ceka konsenzus svih strana - kaže se u saopcenju "Arcelor Mittala".
No, koje bi to strane trebale postici konsenzus, nije navedeno.

Cetvrtak, 14. Juni 2012
Kozarac u šoku

Mještani Kozarca jucer su bili u šoku zbog policijskog otkrica po kojem je 16-godišnji M. T., sin Mladena Tadica i amidžic ratnog zlocinca i prvog haškog osudjenika Duška Tadica, u svojoj sobi pravio eksploziv, bombe, macete, noževe i drugo opasno oružje!
Minsko-eksplozivna sredstva u sobi mirnog i povucenog mladica, koji se, živeci u nekom svom svijetu, ni s kim nije družio, izuzela je policija tokom pretresa Tadiceve kuce koji je uslijedio po saznanju da je M. T. u Poljoprivrednu školu donio bombu M-75 i rucno pravljeni eksploziv.
Prema našim saznanjima, slucajem se pozabavilo i Odjeljenje za borbu protiv terorizma, a spominje se da su u djecakovoj sobi pronadjene i neke „zanimljive" skice dvaju nepoznatih tržnih centara, kao i skica za postavljanje bombe ispod automobila te planovi za pravljenje eksploziva od umjetnog gnojiva.
Zoran Mandic, nacelnik Uprave krim-policije, kaže za naš list da u ovom momentu ne raspolažu podacima koji ukazuju na to da M. T. ima bilo kakve veze s teroristickim grupama, pojedincima ili pak odredjenim kriminalnim grupama.
Postoji zainteresovanost pomenutog lica da kroz pretraživanja internet-stranica prikupi što više saznanja o pravljenju eksplozivnih naprava koje smo pronašli zajedno sa supstancama za eksplozivne smjese koje se mogu naci u slobodnoj prodaji i bez jasne namjere da to upotrijebi - kazao je jucer Mandic.
A spisak onog što je policija odnijela, prema rijecima djecakove majke Suzane Tadic, prilicno je dugacak. Kaže da se na njemu nalazi oko 60 stavki, "od CD-ova, nekih žica, eksera, plasticnih caša, dva noža, dvije gas-maske, metalne opruge..."
Pokazali su mi šta su našli, crnu bombu koja je bila izolirana selotejpom. Moj sin je, koliko znam, pokušao da napravi bombu od kartona, ali to je skinuo s interneta. U garaži su našli i teglu gnojiva. I sve to su odnijeli. Sad sama ne znam šta da radim - prica Suzana, ciji se suprug Mladen trenutno nalazi u Njemackoj.
Nedžad Bešic, predstavnik MZ "Kozarac", jucer nam je kazao da su mještani Kozarca uznemireni.
Ovo sve lici na neki film. Ne treba zaboraviti da je njegov otac Mladen pravio probleme ljudima u Kozarcu, ali i svojoj porodici. Svi o tome šute. Ovdje nije krivo dijete, nego njegov otac koji stalno proziva nas, povratnike. Sva njegova prica za osnovu ima nacionalno i vjersko. Oca treba pozvati na odgovornost, a ne dijete kojem, ocito, treba pomoc - kaže Bešic.
Avaz

Subota, 2. Juni 2012
Dnevnik Edina Ramulica, aktiviste iz Prijedora: Zabrane i prijetnje su nam pomogle

Subota, 26. maj
Smijeh i prkos
Jutro pred polazak u bivši logor Trnopolje. Telefoni zvone, dajem izjave, neke i pred kamerama. U 11 sati dolazimo pred zgradu ruševnog Doma u Trnopolju. Desno je škola u kojoj su bili zatoceni žene i djeca. Srpski vojnici su dolazili, odvodili djevojke i djevojcice i silovali ih po okolnim kucama. Tamo gdje je 1992. pred kamerama ITN-a stajao živi skelet Fikret Alic niknuo je spomenik palim srpskim borcima. Betonska kokarda je trebala zastrašiti povratnike u šatorskom naselju. Sada, kada su ruševine kuca uklonjene, taj spomenik nam dobro dodje da strancima pokažemo da genocid u Prijedoru, zapravo, nije nikada ni prestao.
Iako je nacelnik Prijedora Marko Pavic javno zatražio da se zabrane sve komemoracije Bošnjaka i Hrvata, policija se ovoga puta nije usudila sprijeciti okupljanje. Došlo je više od 500 ljudi, mnogo više nego ranijih godina. Policijske zabrane i prijetnje nacelnika ocito pomažu u mobilizaciji Prijedorcana. Bivši zatocenik Trnopolja Sudbin Music na kraju poziva okupljene da se dostojanstveno razidju, a Marku Pavicu želi "dug život i slabo zdravlje". Smijeh i prkos u Trnopolju. Tek što smo otišli, prolom oblaka.
Nedjelja, 27. maj
Srpska istina
Uz jutarnju kafu citam tekst u "Avazu", a u "Oslobodjenju" ni rijeci o posjeti. Iako mi novinarka RTRS-a nije prestajala postavljati pitanja u logoru ni kada je intonirana državna himna, nisu objavili ništa osim da je Trnopolje bio "sabirni centar". Šta ima tamo neki Haški sud da tvrdi u presudama, imaju oni svoju srpsku istinu.
Veceras je u Amsterdamu promocija knjige nestalih opcine Prijedor "Ni krivi, ni dužni", u izdanju "Izvora". Knjiga sadrži imena i fotografije 3.173 ubijena i nestala civila Prijedora. Medju njima je 102 djece i 256 žena. I Velid Softic, beba od tri mjeseca. Dogadjaj u Amsterdamu u povodu 20 godina genocida u Prijedoru organizira "Sedra", humanitarna organizacija prijedorske dijaspore u Holandiji. S kolegicom iz "Izvora" Seidom Karabašic otputovao je i sanski fotograf Samir Sinanovic s fotoizložbom pod nazivom "Genocid u dolini rijeke Sane".
Ponedjeljak, 28. maj
Dvojica Hodžica
Nacelnika Prijedora zatrpali su pismima ljudi s raznih kontinenata. To je prva akcija u kampanji "Zaustavimo poricanje genocida". Ukljucili su se aktivisti iz 54 zemlje svijeta. Naredna akcija - Dan bijelih traka je 31. maja. Zlocinci u Prijedoru prepisali su obilježja na rukama od nacista kao što su kopirali i logore smrti i deportacije stocnim vagonima. Tjerali su nas prije 20 godina da nosimo bijele trake oko ruku i na kuce postavljamo bijele zastave. Tako su mogli biti sigurni da nece stradati i Srbi.
Oslanjamo se na ogromno iskustvo dvojice Hodžica, Refika i Emira. Oni su Prijedorcani s privremenim boravkom u Njujorku. Jedan nas uci kako iskoristiti moderne tehnologije u ostvarivanju ljudskih prava, a drugi je došao i licnim primjerom pokazao kako se pomjeraju granice slobode. Protestirao je sam na glavnom trgu u Prijedoru i skrenuo pažnju domace i svjetske javnosti na policijsku represiju i diskriminaciju žrtava.
Utorak, 29. maj
Dvojica Hodžica
U kancelariju Udruženja ulazi sredovjecna žena i odmah s vrata govori: "Edine, zovi nas gdje treba. Moje kcerke i ja smo na tri mjesta zakopavale mrtve. Sve smo to gledale. Svaki put kad jednog ubiju, vojnici traže da im iznesemo vode. Mi iz Sredica cemo ici do Marka Pavica da ga pitamo je li to genocid"?
U podne održavamo sastanak Odbora za obilježavanje 20. godišnjice stradanja nevinih ljudi u opcini Prijedor. Odbor cine predstavnici osam udruženja sa sjedištem u Prijedoru. Smijemo se novom saopcenju nacelnika Marka Pavica. Pokušava sebe predstaviti žrtvom zavjere, gubi kontrolu nad postupcima i prijeti da ce se obracunati s onima koji nanose štetu Prijedoru. A upravo je on najveca štetocina. Istrošeni obavještajac koji se ne libi da žrtvuje buducnost Prijedora zarad još jednog mandata.
Srijeda, 30. maj
Lažu stvaralacki
Ono što je zabranio Bošnjacima i Hrvatima, nacelnik Pavic organizirao je za Srbe. Na skupu pred glavnim spomenikom, u školskom dvorištu prekoputa zgrade Opcine, okupilo se nekoliko stotina ljudi. Neke su prevezli autobusima iz susjedne opcine Oštra Luka. Doveli djecu, omladinu i vojnike s državnim grbom na ramenu. Pavic je pozvao u pomoc i politickog pobratima, predsjednika Socijalisticke partije RS Petra Djokica da utvrdi kako je stradanje 15 srpskih vojnika i policajaca u razmjeni vatre 30. maja 1992. bilo povod da srpske snage sedam dana prije tog dogadjaja sravne sa zemljom bošnjacko selo Hambarine, odnosno šest dana ranije, 24. maja, poravnaju Kozarac.
Šta ima veze što su sva tri logora smrti vec bila dupke puna 26. maja, u lokalnoj srpskoj verziji sve je pocelo 30. maja. "Lažemo stvaralacki, maštovito, inventivno", što bi rekao Dobrica Cosic.
Cetvrtak, 31. maj
Poziv policajca
Zove izvjesni policajac Trifunovic i kaže kako imaju dojavu da smo pozvali nesrpsko stanovništvo da nosi bijele trake. Kažem mu: "Pozvali smo i srpsko stanovništvo, slabo su vam dojavili. Nece biti okupljanja, pa nemate šta zabraniti, a i ne biste mogli, ljudi ce nositi trake širom zemaljske kugle".
Ponovo smo predmet svjetske pažnje, kao i prije 20 godina, kada su otkriveni najstrašniji logori smrti u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Ovoga puta prica je pozitivna. Na hiljade ljudi solidarizira se s nama u Prijedoru. Šalju fotografije s bijelom trakom na ruci i porucuju "Zaustavimo poricanje genocida". Predsjednica "Izvora" Milada Hodžic animira sarajevsku raju, Ervin Blaževic sa svojim "Optimistima" dijeli bijele trake po Kozarcu, slikamo se s trakama na glavnim trgovima i niko nijedan prijekoran pogled da nam uputi. Marko Pavic je postao usamljen covjek. Da mu demonstriramo moc naroda, odbornik Mesud Blaževic mu je na današnjoj sjednici Parlamenta, s bijelom trakom na ruci, prenio prve zahtjeve Organizacionog odbora. Da prestane sa zabranama i da pokrene proceduru za izgradnju memorijala za nesrpske žrtve u centru grada.
Petak, 1. juni
Vozi me Fikret Alic, simbol stradanja
Krenuli smo nas šestero iz Prijedora u austrijski grad Traun, gdje cemo održati predavanje o genocidu u Prijedoru. Idemo na poziv organizacije koju vode Prijedorcani u dijaspori "Humano Brdo". Na predavanje dolazi gradonacelnik Trauna, neki clanovi austrijske vlade i mnogo naših sugradjana. Moja prezentacija nosi naziv "Genocid u kontinuitetu".
Vozi me Fikret Alic, jedan od najupecatljivijih simbola stradanja nedužnih ljudi u BiH. Da mi je neko prije 20 godina u Trnopolju rekao da ce me onako izmucen i skoro do smrti izgladnjeli covjek voziti desetak sati, ne bih vjerovao. Tako i u ovom trenutku ne mogu zamisliti katarzu kod mojih prijedorskih Srba, a desit ce se, to je sasvim izvjesno. I ne trebamo cekati 20 godina, samo da Pavic i oni kojima se okružio odu.
Avaz

Cetvrtak, 31. Maj 2012
Cijeli svijet obilježava "Dan bijelih traka"

Prije 20 godina srpske vlasti u Prijedoru izdale su naredbu prema kojoj su svi Hrvati i Bošnjaci svoje kuce morali obilježiti bijelim plahtama kao i ruke bijelim vrpcama. Potom su uslijedili progoni i ubistva.
Naredbu o obilježavanju svih nesrba i njihove imovine u Prijedoru izdao je Krizni štab opcine Prijedor. Predsjednik štaba Milomir Stakic osudjen je u Haškom tribunalu na 40 godina zatvora. U predmetu „Prijedor“ navodi se da je tijekom rata iz ove opcine planski deportirano oko 20.000 nesrpskih stanovnika. Vlasti RS su na ovom podrucju osnovale mrežu koncentracijskih logora medju kojima zloglasne Omarsku, Keraterm i Trnopolje, piše "Deutsche Welle".
Preživjelim žrtvama zlocina okupljenim u Udruženju Prijedorcanski „Izvor“ zabranjeno je obilježavanje godišnjice stradanja planirano za 23.5. 2012. godine. U obrazloženju Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) manjeg etiteta, Stanice javne sigurnosti Prijedor, izmedju ostalog je navedeno da bi održavanje skupa „zbog razlicitih nacionalnih osjecanja i pripadnosti moglo podstaknuti na nasilje“.
Avaz

Subota, 26. Maj 2012
U Trnopolju obilježena 20. godišnjica od uspostavljanja logora

U Trnopolju danas je, u okviru obilježavanja 20. godišnjice od uspostavljanja logora u ovom mjestu, organiziran memorijalni skup i položeno cvijece u znak sjecanja na Bošnjake stradale tokom proteklog rata.
Više desetina bivših logoraša kao i ranijih, i ove godine se okupilo ispred kompleksa nekadašnjeg ratnog logora Trnopolje, kroz koji je, prema nepotpunim podacima, za nepunih sedam mjeseci prošlo 30.000 osoba bošnjacke i hrvatske nacionalnosti.
Nijedan zlocin koji se desio u Bosni i Hercegovni ne smije biti zaboravljen, a svi pocinioci moraju biti kažnjeni, naglasio je predsjednik Udruženja Prijedorcanki "Izvor" Edin Ramulic, koji je istakao da još uvijek nije poznata sudbina više od hiljadu Prijedorcana.
Logor u Trnopolju se sastojao od jednospratne zgrade bivše škole, uz koju se nalazila nekadašnja mjesna zajednica sa kinom, poznata kao "dom", dok je jedan dio logora bio okružen bodljikavom žicom.
Odbacujuci uz ogorcenje tvdnje da je logor Trnopolje bio "samo prihvatni centar", u udruženjima koja okupljaju bivše logoraše podjecaju da je u njemu ubijeno 90 osoba, medju kojima žena s malim djetetom koje je držala u narucju, da su tu vršena silovanja i druge torture nad zatocenicima.
I Haški tribunal je utvrdio da je to bio i logor u kojem su vršena silovanja žena i djevojaka, pa cak i djevojcica od 13 godina, a poznato je da je iz logora u augustu 1992. godine izvedeno 200 logoraša koji su likvidirani na Koricanskim stijenama na Vlašicu.
Bivši logoraši uvijek podsjecaju da je svjetska javnost, nakon šokantnih televizijskih snimaka britanskih novinara o stanju u trnopoljskom logoru, napokon spoznala karakter rata u BiH.
Prema relevantnim podacima, od kraja maja do kraja augusta 1992. godine u Prijedoru su ubijena 102 djeteta i 256 žena, odnosno 3.173 civila, te registrirano oko 31.000 zatocenika u logorima i oko 53.000 žrtava progona i deportacija.
Dosad je 28 osoba pravomocno osudjeno za ratne zlocine pocinjene u sklopu udruženog zlocinackog poduhvata na tom podrucju, kako je to okarakterizirano u dokumentima Haškog tribunala.
Prije dvadeset godina tadašnji tzv. Krizni štab prijedorske opcine je u Trnopolju osnovao prvi od tri logora smrti, u koji je najprije deportovano nesrpsko stanovništvo s kozarackog podrucja, a kasnije i sa ostalih podrucja te opcine.
Avaz

Novije vijesti  Stariji upisi

Ulaz