News
Petak, 25. Maj 2012
31. maj - Svjetski dan bijelih traka, mahrama...
Trideset i prvog maja 1992. godine vlasti bosanskih Srba u Prijedoru izdale su naredbu putem lokalnog radija kojom se naredjuje nesprskom stanovništvu da obilježi svoje kuce bijelim zastavama ili caršafima, i da pri izlasku iz kuca stave bijele bijele trake oko rukava. Ovo je bio pocetak kampanje istrebljenja u kojoj su provodjene masovne egzekucije, silovanja, otvarani koncentracioni logori i cinjeni drugi zlocini, i ciji je konacni ishod bio uklanjanje 94% bosanskih muslimana (Bošnjaka) i bosanskih kartolika (Hrvata) sa teritorije opcine Prijedor.
Ovo je bio prvi put od 1939. i nacistickog proglasa po kojem su poljski Jevreji morali nositi bijele trake sa plavom Davidovom zvijezdom oko rukava, da su clanovi jedne etnicke ili religijske grupe na ovaj nacin bili obilježeni za istrebljenje.
Clanovi Evropske posmatracke misije su posvjedocili da su cak u augustu 1992. tokom posjete selima oko Prijedora u kojima su živjeli i Srbi i Muslimani vidjeli bijele zastave na muslimanskim kucama da bi se mogle razlikovati od srpskih. Medjunarodni krivicni sud za bivšu Jugoslaviju je rezultate kampanje progona nesrpskog stanovništa koja je uslijedila uporedio sa genocidom.
Na hiljade ljudi je ubijeno, zatoceno, muceno, deportovano ili silovano, i Prijedor kao zajednica se promijenio zauvijek.
Danas je Bosna i Hercegovina država koja funkcioniše na osnovama Daytonskog mirovnog sporazuma potpisanog 1995. po kojem je Prijedor završio u manjem entitetu.
Opcinske vlasti u Prijedoru do današnjeg dana nisu žrtvama ove genocidne kampanje na bilo koji nacin odali poštu za patnje kroz koje su prošli. Gradonacelnik Marko Pavic i lokalne vlasti odbijaju javno priznati da su zlocini pocinjeni u Prijedoru, uprkos brojnim presudama medjunarodnih i lokalnih sudova.
Podizanje spomenika u spoment prijedorskim žrtvama u gradu nije dozvoljen, a pristup mjestima zlocina onemogucuju mnogi ukljucujuci i “Acelor-Mittal”, kompaniju koja je danas vlasnik lokacije na kojoj se nalazio zloglasni logor Omarska.
Zbog toga vas pozivamo da u cetvrtak, 31. maja iskažete svoju solidarnost sa žrtvama masovnih zlocina počinjenih u Prijedoru i širom svijeta, noseci bijelu traku oko ruke ili isticanjem zastave ili bijelog caršafa na svom prozoru.
Ovaj cin ima za cilj podizanje svijesti o borbi za dostojanstvo miliona žrtava masovnih zlocina i nepravde. Od Prijedora do Johanesburga, od Džakarte do Lime, na ovaj dan dignimo glas protiv poricanja istine o pocinjenim zlocinima. Dajmo podrsku ljudima širom svijeta nad kojima je pocinjen zlocin zbog njihove rase, etnicke pripadnosti, vjerskog ubjedjenja ili politickih uvjerenja.
Gdje god se nalazili, 31. maja stavite bijelu traku oko ruke i istaknite bijeli caršaf na prozor! Dajte do znanja žrtvama u Prijedoru i širom svijeta da nisu same.
Zaustavimo poricanje genocida!
Petak, 25. Maj 2012
Sjecanje na prijedorske žrtve genocida
Iako je nacelnik Opcine Prijedor Marko Pavic zabranio obilježavanje genocida u tom gradu, Emir Hodžic ciji su otac i brat bili zarobljeni u koncentracionom logoru Omarska, sjetio se žrtava.
Emir je na glavnogm gradskom trgu u Prijedoru stajao mirno ispred bijele vrece i sa bijelom trakom oko ruke. Prije toga, sprijecen je da udje u nekadašnji logor Omarska, koji danas pripada firmi ArcelorMittal.
Prijedorskim udruženjima je onemoguceno postavljanje instalacije od 266 bijelih vreca i isto toliko crvenih ruža koju se trebale podsjecati na 266 žena ubijenih u Prijedoru 1992. godine.
Kako je kazao nije bilo incidenata tokom obilježavanja.
"Bilo je ismijavanja. U jednom trenutku, osjecao sam se poniženo. Pored mene je stao jedan policajac, nakon toga su došla jos druga dvojica i cekali su da vide hoce li doci još ljudi", kaže Emir koji danas živi u New Yorku.
"Ja sam to uradio iz protesta nakon što su zabraniili udruženjima da obilježe genocid u Prijedoru", dodaje naš sagovornik.
Prije odlaska u Ameriku, naš sagovornik dugo godina je živio na Novom Zelandu.
U narednih nekoliko mjeseci, osam udruženja iz Prijedora ce organizirati aktivnosti kojima ce se javnost podsjecati na zlocine pocinjene prije 20 godina na podrucju opštine Prijedor.
U prijedorskom genocidu je ubijeno 102 djece, 256 žena, ukupno 3.173 civila, 31.000 ljudi je zatoceno u logorima, 53.000 osoba su žrtve progona i deportacije. Sve ovo znacilo samo jedno, u samo tri mjeseca je istrebljeno 94 posto jedne nacionalne grupe na tom podrucju.
Cetvrtak, 24. Maj 2012
IRGC: Genocid u Prijedoru se nastavlja i nakon rata
Institut za istraživanje genocida Kanada još jednom podsjeca svjetsku javnost da su genocid i drugi oblici zlocina protiv covjecnosti i medjunarodnog prava na podrucju opcine Prijedor trajala kontinuirano u periodu 1992-1995, kada je ubijeno 102 djece, 256 žena, ukupno 3.173 civila, 31.000 ljudi je zatoceno u koncentracionim logorima smrti, 53.000 osoba su žrtve progona i deportacije. U samo tri mjeseca je istrijebljeno 94 posto Bošnjaka.
U Prijedoru je izvršen masovni zlocin genocida, kulturocida, ekocida, etnocida, urbicida, elitocida, masovno, namjerno, organizovano ubijanje, protjerivanje, silovanje prije svega, Bošnjaka, a zatim i Hrvata. Ubijanja Bošnjaka vršena su na svakom mjestu i svugdje, tijela ubijenih ležala su i više dana, a onda su ih zarobljeni skupljali na kamione koji su odvoženi na razlicite lokacije. Poseban je primjer ubijanja logoraša u rejonu Koricanske stijene (opcina Skender Vakuf), gdje je 21. augusta 1992. ubijeno više od dvije stotine logoraša. Pripadnici interventnog voda policije ubili su i u provaliju, duboku preko 200 metara, bacili tijela ubijenih. Pored masovnih (128, sa 1.511 tijela) i pojedinacnih (278, sa 278 tijela) grobnica ekshumiranih na teritoriji opcine Prijedor, tijela Prijedorcana su pronalažena u masovnim i pojedinacnim grobnicama u još šesnaest drugih gradova. Radi se o 312 ekshumiranih tijela, od cega je 276 identifikovano.
Genocid u Prijedoru je razmatran na Medjunarodnom krivicnom tribunalu za podrucje bivše Jugoslavije u Hagu medjupresudom Slobodanu Miloševicu i optužnicama protiv Radovana Karadžica i Ratka Mladica. Za genocid u Prijedoru dosada je osudjeno 28 osoba, najviše na Medjunarodnom krivicnom tribunalu za podrucije bivše Jugoslavije u Hagu. No, procesuiranjem genocida u Prijedoru bavili su se i Sud Bosne i Hercegovine, te Okružni sud u Banjoj Luci.
Dvadeset godina poslije, genocid u Prijedoru se nastavlja drugim sredstvima. Preživjele žrtve nemaju pravo obilježiti istinu o tim zlocinima, nemaju pravo na pravdu, nemaju pravo da se sjete zlocina koji su uzbunili citav svijet, dokazujuci da lekcija iz holokausta nije naucena. Bez istine o genocidu u Prijedoru i pravde za žrtve tih zlocina nema istinskog suživota, tako potrebnog za vracanje onog starog, istinskog grada Prijedora, koji više nije grad, nema Ideje Bosne i Bosanskog duha, nema Bosne i Hercegovine.
Zar Marko Pavic, predsjednik Skupštine opštine Prijedor, zajedno sa svojim poslušnicima, nekadašnjim kreatorima i izvršiocima zlocina, ima pravo da preživjelim žrtvama genocida u Prijedoru uskrati pravo da se dvadeset godina poslije prisjete svojih ubijenih? Zar on ima pravo da ultimativno od preživjelih žrtava genocida traži da se rijec genocid izbaci iz naziva komemorativne manifestacije? Zar poslanici Skupštine opštine Prijedor mogu donositi odluke o nastavku genocida? Zar policija u Prijedoru i manjem entitetu dvadeset godina poslije genocida, javno smije pokazivati genocidne namjere?
Zar onaj i oni koji su odgovorni za zlocin genocida u Prijedoru može zabraniti postavljanje 266 bijelih vreca, koje simbolicki predstavljaju vrece sa ekshumiranim posmrtnim ostacima 265 žena i deset prijedorskih djevojcica ubijenih iz neposredne blizine, a prije toga mucenih i silovanih? Zar neko može zabraniti postavljanje stolica za cetiri školska razreda, što bi predstavljalo broj djece ubijene u Prijedoru?
Zar ce se dozvoliti ponavljanje 31. maj 1992. godine kada su srpske vlasti u Prijedoru izdale naredbu putem lokalnog radija o obilježavanju kuca nesrpskog stanovništva bijelim zastavama i caršafima? Zar ce se ponoviti 31 maj 1992. godine kada su srpske vlasti u Prijedoru naredile nesrpskom stanovništvu da prilikom izlaska iz kuca istaknu bijele trake oko rukava, što je svijet opomenulo da lekcija holokausta nije naucena?
Do kada ce svijet šutiti o zlocinu uklanjanje i istrjebljenja 94 posto Bošnjaka i Hrvata sa teritorije opštine Prijedor, tolerišuci kršenje prava žrtava genocida i dozvoljavajuci smotru Ravnogorskog cetnickog pokreta sa više od 200 ljudi u crnim uniformama sa cetnickim obilježjem, pokreta koji je u Drugom svjetskom ratu bio na strani fašizma i nacizma.
Do kada ce bošnjacki politicki establišment šutiti o genocidu u Prijedoru, mirno posmatrajuci nastavak mucenja preživjelih žrtava genocida, dodvoravajuci se neprijateljima Bosne i Hercegovine i posebno Bošnjaka, tolerišuci svakodnevno kretanje prijedorskih zlocinaca ulicama Prijedora, tolerišuci negatora genocida Marka Pavica? Do kada ce bošnjacki politicki establišment mirno posmatrati privatizaciju bivšeg koncentracionog logora Omarska od strane ArcelorMittal kompanije koja žrtvama zabranjuje ulazak u logor, te privatizaciju logora Keraterm i tako zvanu društvenu svojinu logora Trnopolje od strane Opštine. Te privatizacije i društvene svojine imaju samo jedan cilj, poništavanje svih svjedocanstava o genocidu u Prijedoru.
Instituta za istraživanje genocida Kanada ce putem svoga Internacionalnog ekspertnog tima pozvati sve najuticajnije svjetske politicke, pravne i subjekte za zaštitu ljudskih prava i sloboda, te organizacije i institute koji se bore protiv genocida u svijetu da zaštite pravo preživjelih žrtava genocida u Prijedoru na sjecanje na svoje najmilije. Ne u ime osvete, vec u ime bolje buducnosti Prijedora i Bosne i Hercegovine u kojima se ne smije dozvoliti ponovni genocid, u kojima mora pobijediti istina i pravda.
Institut za istraživanje genocida Kanada poziva sve prijatelje istine o zlocinima genocida i pravde za žrtve tih zlocina u Sjevernoj Americi i bosanskohercegovackoj dijaspori uopšte, da 31. maja stave bijelu traku oko ruke i solidarišu se sa svim žrtvama svih genocida u svijetu. Toga dana prije dvadeset godina srpska vlast na silu otetog grada Prijedora od njegovih gradjana, je izdala naredjenje da svi nesrbi izvise bijele caršafe na prozore kako bi bili lakše raspoznati i oznaceni kao mete. Takav zlocin se ne pamti od vremena holokausta, koji je na isti nacin markirao Jevreje prije masovnih pogubljenja. Takav zlocin se mora sankcionisati. Vlast u Prijedoru ne mogu obnašati negatori genocida.
IZ BiH
Petak, 11. Maj 2012
Incident uoci polaganja temeljca za džamiju u Gracu: Vandali ostavili šest svinjskih glava
Samo cetiri dana prije polaganja temeljca za prvu džamiju i Islamski kulturni centar u Gracu, nepoznate osobe ostavile su šest svinjskih glava na vakufskom zemljištu, a šator koji služi za klanjanje poprskan je krvlju.
Većina stanovništva i austrijskih politicara razocarana je nemilim cinom. Mnoge austrijske institucije u svojim saopcenjima dale su podršku muslimanima Austrije u njihovom projektu, u nadi da ce pocinioci biti pronadjeni i adekvatno kažnjeni. Policija je obavila uvidjaj i rasvjetljava incident koji je još više ujedinio muslimane u Austriji.
Temeljac za prvu džamiju i Islamski kulturni centar 12. maja ce položiti reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Ceric, predsjednik Islamske zajednice Austrije dr. Fuat Sanac, predsjednik džemata mr. Mahdo Mekic te Husejin Omerovic, cija je porodica do sada najveci vakif.
To je potvrdio organizator svecanosti u Austriji, koji, osim uglednih zvanica, ocekuje brojne goste iz cijele Evrope, izmedju ostalih i dr. Hašima el-Mahrugija, direktora Islamskog centra u Becu i direktora ureda Muslimanske svjetske lige u Austriji.
Da bi ovaj projekt uspio, darežljivi muslimani Graca uplatili su više od milion eura u posljednje tri godine. Do sada ima oko 1.000 vakifa na vakufskoj listi, a nakon polaganja temeljca ocekuje se i mnogo veci broj.
Veliki broj džemata iz cijele Evrope, od BiH, Slovenije, Švicarske, Njemacke, Sandžaka, potvrdio je dolazak svojih autobusa.
Saznajemo da je specijalni poklon spreman za najveceg vakifa. Na bini pred hiljadama prisutnih poklon ce mu prije svecanog polaganja temeljca uruciti reis Ceric.
Avaz
Ponedeljak, 7. Maj 2012
Godišnjica rušenja Ferhadije džamije u Banjoj Luci
Muslimani u BiH 7. maj obilježavaju kao Dan džamija, u znak sjecanja na datum kada je 1993. godine u Banjoj Luci srušena džamija Ferhadija.
Slika mjesta sa kojeg su vlasti manjeg entiteta pokušale da uklone svaki trag vjerskog, kulturnog i historijskog identiteta muslimana – Bošnjaka u Banjoj Luci, danas je potpuno drugacija.
Ekipa Agencije Anadolije se uvjerila da Ferhadija, koja se prema zahtjevu UNESCO-a obnavlja u svom izvornom obliku i u koju se strpljivim radom uz nadzor vrhunskih strucnjaka ugradjuju svi njeni dijelovi koji su spašeni s deponija otpada, polako poprima svoj konacni oblik.
Banjalucki muftija Edhem Camdžic, rekao je za agenciju Anadolija da Ferhat-pašina džamija, poznatija kao Ferhadija, ne samo na radost ovdašnjih vjernika nego i svih ljudi dobre volje, polako buja i raste.
"Posebno nam je drago da Ferhadiju prati UNESCO, jer je ona i bila pod zaštitom UNESCO-a i ona ce, ako Bog da, i ubuduce biti pod zaštitom UNESCO-a".
Dinamika radova na obnovi Ferhadije, naglašava muftija Camdžic, uvjetovana je dotokom sredstava.
"Veliki nam je problem finansijske prirode. Mi smo imali i imamo veliki broj znacajnih licnosti iz cijelog svijeta, od Amerike, Evrope i islamskih zemalja, koji se dive i obecavaju da ce pomoci novcano, medjutim, nemamo novca i oni su nam problem ove godine. Imamo i dugova, ocekujuci da ce oni koji su obecali da ce nam priteci u pomoc", nada se banjalucki muftija. Istice i pomoc Republike Turske.
"Nama je TIKA, turska vladina organizacija za revitalizaciju i obnovu ovakvih objekata, pomogla prije tri godine, kada je bio njen direktor gospodin Nevzet . Prošle godine, kada je bio turski ministar spoljnih poslova Ahmed Dovutoglu na Ferhadiji, rekao je da radovi ne smiju stati. Radovi ce stati, rekao je, kada Ferhadija bude završena", istakao je Camdžc.
Dan džamija za muslimanske vjernike ima i dodatnu težinu. Prije jedanaest godina, 7. maja 2001, srpski ekstremisti su u Banjoj Luci sprijecili polaganje kamena temeljca koji je simbolicno trebao oznaciti pocetak obnove Ferhadije. Pred lokalnom policijom, koja nije adekvatno procijenila sigurnosne aspekte ovog dogadjaja, i naocigled velikog bora domacih i medjunarodnih zvanicnika, dogodilo se etnicko nasilje nad muslimanskim vjernicima nezabilježeno od kraja rata u Bosni i Hercegovini. Cinjenicu da je musliman i vjernik, svojim životom platio je Murat Badic, cije ubice do danas nisu otkrivene niti procesuirane.
"Prilikom polaganja kamena temeljca za Ferhadiju cijeli svijet je vidio onu dramaticnu situaciju, puno je materijalne štete naneseno, jer je zapaljeno puno autobusa. Ljudi su bili kamenovani, ja se sjecam posebno austrijskog ambasadora, ili biskupa Franje Komarice i mene. Bili smo pogodjeni kamenjem i nekoliko mjeseci je bilo crno na našim dijelovima tijela. Ja se nadam da se nikada i nigdje tako nešto nece ponoviti, ali uistinu hocu odgovorno da kažem da se danas situacija promijenila“ rekao je Camdžic.
Banjalucki muftija ne krije da još uvijek ima povremenih provokacija, verbalnih napada ,napada na vjerske objekte: "Ova djela i cini kroz koje nas pokušavaju poniziti, ali to ni na koji nacin nece i ne može utjecati na odluku povratnika da nastave život u svom rodnom gradu i u svojoj vjeri“.
"Ovdje smo da svi zajedno živimo, cijela BiH, pa i Sarajevo, pa i Banja Luka je sviju nas zajedno. Ja na tome radim sa svojim kolegama imamima i islamskom zajednicom. Na to nas stalno upozorava i naš uvaženi reisu-l-ulema Mustafa Ceric da što više razvijamo dobre medjuljudske odnose, da razvijamo toleranciju, suživot i dijalog. Dijalog ne smije imati alternative. I dijalog, toleranciju i suživot je Ferhadija slala", porucio je muftija Camdžic u razgovoru za agenciju Anadolija.
Ferhat-pašina džamija, poznatija kao Ferhadija, izgradjena je 1579. godine u klasicnom otomanskom stilu. Gradnju džamije finansirao je bosanski sandžak-beg Ferhat-paša Sokolovic. Ferhadija je preživjela brojne ratove, ali su je prije 19 godina srušili srpski ekstremisti, zajedno sa još 15 banjaluckih džamija. Dijelovi kamenih blokova Ferhadije pronadjeni su na otpadu u blizini Banjaluke. 2006. godine pocela je obnova džamije Ferhadija, nakon što je 2001. propao pokušaj polaganja kamena temeljca zbog incidenata koje su izazvali srpski ekstremisti.
Tokom rata u BiH, prema podacima Islamske zajednice, srušeno je 614 džamija, 557 mesdžida, 954 mekteba, 1.425 vakufskih objekata, 90 turbeta i 15 tekija. Do danas su bh. muslimani, vlastitim sredstvima i uz pomoc domacih i stranih donatora, obnovili znacajan dio porušenih džamija.
Subota, 28. April 2012
Wolfgang Brill
U gotovo svakoj humanitarnoj akciji koju je vodio Biscaniteam pojavljuje se i ime Wolfganga Brilla. Oficir Bundeswehr koji je rodjen 18.04.1949 u Kasselu pratio je zbivanja u BiH tijekom rata i upoznat je sa masakrom u Biscanima 20 jula 1992. U saveznu njemacku armiju ulazi 1976, bio je stacioniran u Sonthofen, Garmisch-Partenkirchenu, u Altenstadtu kao padobranac i na specijalizacijama u El Paso, Texas, USA.
Ove godine na poziv Biscaniteama posjetice i nase rodno mjesto Biscani. Bice nam cast ugostiti ovog dobrog covjeka i ovom prilikom mu se jos jednom zahvaljujemo na ucescu u dosadasnjim akcijama.
B-Team
Petak, 20. April 2012
Uvijek sa vama
Biscani Team je za vrijeme boravka u BiH pocetkom aprila obradovao tri familije u Biscanima podjelom paketa sa prehrambenom robom. Dvije odabrane familije koje su dobile pakete nemaju nikakva primanja a treca familija je izabrana radi skolske djece. Ukupna vrijednost ova tri paketa je 300 KM. Paketi sadrze osnovne zivotne namirnice. Presretni smo sto mozemo pomoci onima kojima je pomoc najpotrebnija. Ovim putem zahvaljujemo nijemcu Wolfgangu Brill koji je financijski podrzao ovu humanu akciju i Elmedini Alagic koja je pripremila pakete.
Biscani Team nakon 3 uspjesno izvedene akcije za nasu Dzamiju te Akciju Spomen Obiljezja za nase igrace koji nisu vise medju nama nece se vise baviti ovakvim aktivnostima. U proteklom vremenu smo skupili dovoljno znanja i iskustva da znamo s kime se moze uspjesno raditi a sa kime je bilo kakva vrsta rada samo gubljenje ulozenog vremena. Mi se okrecemo novim zadatcima od kojih ce ponajvise profitirati siromasni i djeca.
Allaha molimo da obraduje najljepsom nagradom sve dobrocinitelje, a mi cemo nastaviti s podjelom prehrambenih paketa najugrozenijim porodicama i pomoci djeci koja pohadjaju Mektebsku nastavu, insallah.
Biscani Team
Nedelja, 15. April 2012
19 godina od pokolja u Ahmicima
Prigodnim programima tokom ove sedmice obilježava se 16. april, sjecanje na 1993. godinu i jutro u kojem je ubijeno 116 stanovnika mjesta Ahmici, na putu izmedju Viteza i Busovace. Ubistvo Halida Pezera 20. oktobra 1992. bilo je uvertira za pokolj i spaljivanje mještana mirnog sela u okviru akcije „48 sati pepela", osmišljene u zlocinackim umovima zapovjednika HVO-a.
Centralni program bit ce uprilicen u ponedjeljak, na mezarju Stari Vitez i u samim Ahmicima. Najstariji ubijeni imao je 80 godina, najmladje dijete tri mjeseca. U Ahmicima su stradali i prognani iz Karaule, Jajca, Višegrada i Foce koji su našli ovdje utocište.
Ubijena Selma imala bi danas devetnaest godina i tri mjeseca. Bebu u bešici ubili su, a nakon što su ubili i njene roditelje, zapalili su ih zajedno s kucom. Ubijena je i Fatima Harcevic, 81-godišnja nena koja, sigurno, nije bila "vojni cilj".
Njihovi dželati dobivali su mizerne kazne, po nekoliko mjeseci zatvora za jednog ubijenog. Cak polovina ubijenih nije ni dostojno ukopana. Kako isticu, iz godine u godinu, mještani odavno ne vjeruju u ovozemaljsku pravdu.
Uništene su 152 kuce, ubijeno 116 ljudi, djece, staraca. U jedanaest porodica nema muške glave, trideset šest je udovica, cetvorica samaca, 47 djece bez jednog ili oba roditelja. Ubijeno je osmero djece uzrasta do sedam godina. Ubijeno je još osmero maloljetnih djecaka i djevojcica. Trideset i devetero ubijenih imalo je više od pedeset godina.
Subota, 14. April 2012
I Mostarci dobili "McDonald's"
Najveci trgovacki centar u regionu "Mepas Mall" jucer je zvanicno otvoren u Mostaru. Dobrodošlicu svim kupcima poželjela je direktorica Ljiljana Bošnjak, koja je zahvalila gradjanima Mostara na razumijevanju i potpori tokom gradnje centra.
Josip Jurilj, voditelj marketinga, naglasio je važnost "Mepas Malla" za Mostar te je napomenuo kako ce, nakon otvorenja hotela i "Cinestara", predvidjenog za šesti mjesec, centar zapošljavati skoro hiljadu novih radnika.
Najviše sam se obradovala otvorenju poznatog restorana "McDonald's". Ranije sam cesto znala ici u Sarajevo kako bih mogla uživati u njihovim specijalitetima. Sada cu to konacno moci u svom gradu - kazala je Mostarka Aida.
Subota, 14. April 2012
Adnan Catic ostaje šampion
Adnan Catic ponovo je veceras odbranio svjetsku boksersku titulu u verziji WBC.
Pred 18 hiljada ljudi u Lanxess Areni u Kelnu Catic je tehnickim nokautom nakon odbokasnih osam rundi savladao Nijemca Sebastiana Zbika.
Zbik nakon osme runde nije više želio izaci na ring i Catic je ostao šampion u srednjoj kategoriji.
Petak, 13. April 2012
Koricanske stijene
Na sudjenju za zlocine na Koricanskim stijenama, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine je kazao da u augustu 1992. godine nije u svojoj kuci operisao psa, kao što je optuženi Branko Topola tvrdio u odbrani tokom svjedocenja.
Svjedok Sead Mašic, koji je bio veterinar u Prijedoru, prisjetio se "neugodne posjete" desetak dana nakon što je pocetkom augusta 1992. izašao iz zarobljeništva.
Kako je rekao, u njegovu kucu došao je nepoznati muškarac i tražio da mu operiše psa.
"Došla je naoružana osoba u maskirnoj uniformi i rekla mi da to moram uraditi. Operaciju nisam mogao kuci obaviti. Taj momak tada nije doveo psa", ispricao je Mašic, negirajuci navode Topole da je sa još jednim kolegom doveo psa u njegovu kucu radi operacije ušiju.
Svjedok se složio sa Topolinim opisom kuce, osim sa navodom da je u potkrovlju bio sto na kojem je, prema tvrdnjama optuženog, uradjena operacija ušiju psa.
Topola je, svjedoceci u svoju korist u oktobru prošle godine, negirao optužbe Tužilaštva BiH da je 21. augusta 1992. ucestvovao u ubistvima na Koricanskim stijenama, navodeci da je bio kod svjedoka Mašica radi operacije psa.
Mašic je ispricao da je nakon posjete naoružanog muškarca kontaktirao veterinarsku stanicu, gdje je prethodno dobio otkaz jer je, kako je ustvrdio, bio musliman, te dogovorio operaciju psa, koja je i obavljena.
Svjedok, koji je od kraja maja do polovine augusta bio zatocen u logoru Omarska, nije se mogao sjetiti datuma operacije psa.
Tužilaštvo BiH tereti Topolu skupa sa Sašom Zecevicem, Radoslavom Kneževicem, Marinkom Ljepojom i Petrom Civcicem za ucešce u izdvajanju civila iz konvoja koji je 21. augusta 1992. godine iz Prijedora krenuo prema Travniku, te ubistvu 200 muškaraca na Koricanskim stijenama.
U optužnici stoji da je Topola bio stražar u Trnopolju, dok su ostali optuženi bili pripadnici Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor.
Sudjenje ce biti nastavljeno 18. aprila ove godine, prenosi BIRN
Nedelja, 8. April 2012
Udaju se za svekre da bi imale penziju
U našoj državi u posljednje vrijeme zbog teške materijalne situacije mnoge žene našle su izlaz iz krize udajuci se za starije muškarce, prvenstveno zbog njihovih penzija. Ova pojava uzela je maha, a narocito su "poželjni" oni koji primaju strane penzije.
Da je u našoj državi na sceni krajnja kriza morala, potvrdjuje i slucaj koji se nedavno desio u Tuzli, kada se snaha udala za svog svekra, nakon što se prethodno sporazumno razvela od muža. Razlog tome je penzija koju bi, nakon svekrove smrti, nastavila primati iz inozemstva, koja iznosi oko 2.000 KM!?
Alma Prnjavorac, advokat iz Tuzle, kaže da zna za ovakve slucajeve.
Vecinom su žene te koje vrbuju muškarce. Prema meni, to je jedan vid trgovine, koji je kako komican tako i tragican, a upitno je mogu li se i na koje vrijeme te penzije ostvarivati - istice Prnjavorac.
Napominje da postoje odredjeni uvjeti poput onih koliko žena mora biti u braku da bi stekla pravo na penziju nakon smrti muža.
Svaka zemlja ima rigorozna pravila za nasljedjivanje penzije, pa i naša. Mnoge žene ne mogu naslijediti penziju jer su mladje dobi, ali to kasno saznaju - istice Prnjavorac.
Sociolog Ivan Šijakovic smatra da je ovakva pojava u bh. društvu potvrda kulturne i duhovne kataklizme. Posebno je pitanje, napominje on, kako nadležne ustanove to mogu tolerirati. Nema opravdanja u materijalnoj situaciji, naglašava Šijakovic, jer kada se krše suštinska moralna nacela, satisfakcija ne postoji.
Rijec je o velikoj krizi morala, rekao bih krajnjoj. Jer, ocito da smo došli u situaciju da se sve naše tradicionalne vrijednosti raspadaju. Udaja za svekra, uz odobrenje zakonitog supruga, koji najprije daje razvod s istim ciljem, krajnji je oblik negiranja smisla porodice i tradicionalnih vrijednosti BiH, svega onoga što je krasilo naš život i naše društvo - napominje sociolog Šijakovic.
Vrlo je cudno, tvrdi on, da nadležne ustanove i maticni uredi toleriraju ovakve pojave, što je dodatni pokazatelj krize morala u kojoj se nalazi kompletan društveni i profesionalni sistem BiH.
U društvu u kojem se ovako nešto dešava, možemo reci da se odvija kulturna i duhovna kataklizma, a društvo koje to tolerira i ne osudjuje nema eticke, moralne i socijalne buducnosti - tvrdi Šijakovic.
Osim samaca penzionera, naglašava Prnjavorac, "na meti" su i strani državljani.
Nedavno sam imala slucaj da se jedna Sarajka udala za Irca. Uspjela je da mu uzme penziju višu od 3.000 KM, kao i da svu njegovu imovinu prevede na sebe. Njegova djeca su se iz Irske borila da to sve povrate - kaže naša sagovornica.
Moguce je sklopiti takav brak, kaže ona, ali u tim brakovima mogu se proživjeti i patnje, poput nasilja, da to nijedna penzija niti bilo kakav novac i imovina ne mogu platiti.
Avaz
Petak, 6. April 2012
20. godišnjica pocetka opsade Sarajeva
Zvanicno obilježavanje 20. godišnjice pocetka opsade Sarajeva bit ce održano danas diljem bh. prijestonice.
Prema mišljenju vecine gradjana, ali i politickih i javnih bh. licnosti, ovo je prvi put od potpisivanja Dejtonskog sporazuma da se na dostojanstven nacin obilježava sjecanje na dan koji je bio uvertira u najkrvavije zlocinačko orgijanje u Europi nakon Drugog svjetskog rata.
Razlog ovakvog mišljenja zasigurno je centralni dio manifestacije obilježavanja 20. godišnjice pocetka opsade glavnog grada BiH, koji nosi ime "Sarajevska crvena linija".
Crvene stolice, njih 11.541, postavljene su danas cijelom dužinom saobracajnice od Vjecne vatre do Ali-pašine džamije, u znak sjecanja na broj stradalih gradjana Sarajeva koje je srpski agresor mucki pobio tokom cetverogodišnje opsade glavnog grada BiH.
Ponedeljak, 2. April 2012
Prijedor: Pronadjene cetiri mine i puna kesa rucnih bombi
Prijedorski policajci jucer su imali pune ruke posla, jer su na dvije lokacije gradjani prijavili pronalazak eksplozivnih sredstava.
Policijska patrola prvo se javila na poziv Blagoja Bere, koji je u selu Marini kod Prijedora jucer oko devet sati pored seoskog puta našao eksplozivne naprave. U blizini puta ležale su cetiri mine, pet okvira i zatvarac vojnicke puške. Policajci su odmah po dojavi otišli na mjesto pronalaska eksplozivnih sredstava te su ga osigurali do dolaska pripadnika Civilne zaštite iz Prijedora.
Deminerski tim, kako saznajemo, u utorak ce ukloniti cetiri mine i nekoliko rucnih bombi koje su pronadjene u jednoj kesi u ulici Skendera Kulenovica u naselju Cirkin-Polje u Prijedoru.
Kesa s rucnim bombama privremeno je, do dolaska deminera, sklonjena u jednu garažu u naselju gdje je i pronadjena. U policiji saznajemo da ovo nije prvi put da se na ovaj nacin, ostavljajuci ga pored ceste, neodgovorni pojedinici rješavaju opasnog eksploziva.
Avaz
Cetvrtak, 29. Mart 2012
Zlocin na Koricanskim stijenama
Na sudjenju za zlocine na Koricanskim stijenama, zašticeni svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine prisjetio se da je optuženog Topolu vidio u junu 1992. godine kod konvoja kojim su civili iz Prijedora prevezeni na teritoriju Armije BiH (ABiH).
Zašticeni svjedok, kojem je dodijeljen pseudonim KR2, kazao je da je Topolu vidio kod konvoja u naselju Trnopolje, gdje je bio logor, sa nekoliko pripadnika interventnog voda Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor.
Nakon što je konvoj stigao do teritorije ABiH na planini Vlašic kod Travnika, zašticeni svjedok je kazao da nije vidio optuženog Topolu, niti pripadnike interventnog voda.
Optuženi Topola je, svjedoceci na sudjenju u oktobru 2011. godine rekao da nikada nije bio u pratnji konvoja.
Tužilaštvo BiH tereti Topolu skupa sa Sašom Zecevicem, Radoslavom Kneževicem, Marinkom Ljepojom i Petrom Civcicem za ucešce u izdvajanju civila iz konvoja što se 21. augusta 1992. godine kretao iz Prijedora prema Travniku, te ubistvu 200 muškaraca na Koricanskim stijenama.
Prema optužnici, Topola je bio stražar u Trnopolju, dok su ostali optuženi bili pripadnici interventnog voda SJB-a Prijedor. Zašticeni svjedok je rekao da je Topolu po Prijedoru vidjao u društvu sa pripadnicima interventnog voda, te da ga je dva puta vidio u logoru u Trnopolju, gdje je proveo tri dana.
Jednom je ušao i odveo djevojku sa svojim kolegama. Nakon tri sata ta se djevojka vratila, rekao je zašticeni svjedok KR2, prenosi BIRN - Justice Report.
Sudjenje ce biti nastavljeno 12. aprila.
